To mora da je ljubav :D
Ovi iz Little Britain nisu normalni,definitivno!Hahahaha
Ovi iz Little Britain nisu normalni,definitivno!Hahahaha
Nije frk… …ja ću uvjek moći u svojoj glavi čak i zbirku pojedinih mozgova da napravim. Ja ću moći i dalje da šutim kad niko neće. Čak i kad bude paćenik svojih bolova koje nemože da podnese u svojoj psihi. Ja ću uvjek uspravne glave bilo gdje znati proći. Nafilovana svojom snagom koju nosim…
Inspiracija po Bukvaru,déjá-vu i dileme br.859 Ima jedna šema i ona se šema, i šema i šema i šema i šema i šema i šema i šema i šema i šema i šema i nikako da prestane da se šema.
Danas sam nakon dugo vremena pojela opet mandarinu. Baš mi je slatka bila.Valjda još slađa zato što sam je dobila na poklon. (Jebote,jesam skromna.) Uglavnom ta mandarina me podsjetila da dolazi opet vrijeme hladnoće i zime. Mene eto nešto te mandarine i narandže na zimu podsjećaju.Neznam kako je vama. Odlučila sam ovu jesen i zimu…
Izmlatio čovjek svoju ženu i žena se naravno naljuti uzme djecu i ode roditeljima. Nakon par dana čovjek hop pred punčevu kuću. Pozvoni,a punac otvori vrata i ljutito mu kaže :“pa zar te nije stid doći mi ispred očiju nakon onoga što si uradio mojoj kćerki“?! “Nije me stid”odgovori zetonja,”a nadam se i da ti…
-Pa znaš valjda da ispijam kafe još uvjek sam? -Pa …ovaj…znam… -Nije lako ovaj život ovako živjeti sam…još pogotovo uz ovu moju bolest… -Znam.Znam i to. -Hajde da ispušimo po jedan Drinaš na brzinu i hej…nemoj da zaboraviš obući onu pletenu kapu ako si već kosu oprala!Znaš onu što sam ti dao? -Naravno da je…
…da vam ispričam kako poneke legendarne LP´s završe. Nisam poznavala tog momka,ali kažu da je bio baš duša od čovjeka. Kažu da kad ga sretneš imaš osjećaj da si sreo nekog hipika iz šezdesetih… Crna duga ravna gusta kosa i uvjek je nosio znak “pisa” na lančiću i hlače na trapez. Bio je kažu prava…
Zašto uvjek dragi ljudi napuštaju firmu u kojoj radimo? Zašto uvjek umiru prvi oni koji su nam najdraži? Zašto uvjek iz naših života uvjek odlaze ljudi koje najviše volimo? Zato što rijetko mislimo na ono što imamo i ono što nam ostaje, a prečešto na ono što više nemamo i na ono što nam fali…