Nema naslova

Toliko puta sam pokušala da pobjegnem.Uzaludno je bilo.
Nemože se pobjeći od onoga što nosimo u sebi.
Nosim bol.Nosim ovisnost.
Boli me ljubav i ovisna sam o ljubavi.
I mislim da nikad i nisam bila sretnija.
Samo ljubav može da bude smisao života.
I jednoga dana probudiš se i ništa te više ne boli i osjećaš da ti ništa nije potrebno.
Onda znaj da netrebaš više nigdje da bježiš.
Kao kad roniš u vodi i dodirneš površinu,
takav je osjećaj kad dodirneš u podpunosti ljubav.
I jednostavno nemaš više gdje.
Stoniraj.Čekaj.Sanjaj.
Možda će se ljubav jednog dana sjetiti da ode i ponovo zaboli.
Opet će biti tako potrebna.
Postojat će opet vrijeme kad treba da se bježi.
 
Ali ne više u ovom životu.
Možda u nekom sledećem.Ko zna?
Možda.

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

4 komentara

Komentariši