Nema naslov. Ovaj naslov.

2007 sam došla na Blogger. Ba iz dva razloga. Radi zajebancije i da ne zaboravim jezik. Onda sam skužila da ovdje ima i dobre zajebancije, a i ljudi od kojih mogu učiti i naučiti. Ja sam većinom bila uvijek đak na ivici, bila bi odličan da sam htjela onako kako su svi ti drugi htjeli, jer su znali moj potencijal. Al ja sam od rođenja bila drugačija i nisam nikad htjela ići tuđim putem već svojim.

I okusila sam svoj put.

I svoj život u više navrata.

I sad ev stojim na ivici. Ovo više nisam ja. Davno su ovdje moja krila se istopila, davno sam ja ovdje X puta bila Icarus. Neko me je možda shvatio na prvu, neko na petu i desetu.

Ne osjećam se, nažalost, ovdje više kao nekad, a rekla sam podavno da mi je i vrijeme otići. I sve hoću… Ali me još sve ovo veže za vas, sve one dobre ljude koje sam upoznala ovdje od 2007 do evo sada. Možda sam i staromodna i nostalgična i ponekad negativna… I dok ovo pišem znam da mi fali onaj stari Blogger.

Ne radi cifte favorita, već zbog osjećaja otići nekom starom na Blog, ali toga više nema.

I onda nekako nema ni mene više tu. Kužiš?

Možda da se javim u nekoj noći iz svoje sobe kad stignem u BiH.

Kad me opali 300 km na sat, sva ta neka sjećanja.

Ne znam, valjda ćete do tada biti pametni i fini.

S ljubavlju.

Senorita Bandida