Ljeto je na pomolu

Svašta smo prošli i evo nas tu smo. Svako sa svojim ožiljcima se nosi ili ih nosi ko trofeje koje nikom plaho ne pokazuje.Vazduh kad miriše na grmljavinu i kišu je ipak za mene trenutak kad bih ih rado sve poredala i divila im se, jer nisu ništa drugo no dio mog života i bolne i teške lekcije koju su morale da se nauče.Nije bitno šta sam radila i ko sam bila, bitno je da sam shvatila jednu od najbitnijih lekcija.Ne razmišljaj čovječe previše, jer ionako će biti kako ti i ne misliš da će biti.Bila sam osoba koja je svaki detalj svog života promislila i uzduž i poprijeko i našla sam u svojoj glavi rešenje za svaki svoj problem i postalo mi je svjesno da sam došla do kraja svog razmišljanja.

A to je nešto veliko.

Ostaje mi još samo da svaki dan svima poželim od srca sve najbolje i da grlim i volim.Jer to je u zaključku i svrha mog života ovdje.Misli na dobro, jer zlo ako treba doći, doći će samo od sebe.Voli, jer nemaš vremena da mrziš koliko god da te neko povrijedio.I diši punim plućima, jer samo si ti tu u svom životu i glavni glumac u svojoj priči.

( iskreno, meni se ponekad čini da sam neka uloga za koju još ni jedan režiser nije imao vremena ni živaca da napravi od toga film)

Ali šta je tu je.

Zašto ova pjesma?Pa zato što smo zaboravili na nju, a kao drugo da će uvijek postojati neko ko će nas iskreno voljeti dal mi bili živi ili mrtvi, ali vjerujte mi na riječ, ljepše je dok smo živi i znamo to.

Širimo ljubav i dobrotu u ovom lošem svijetu☮️✌🏻