Hladni 12.Maj

U čudnom sam stanju, rano idem u krevet, rano se budim. Kao da mi je potrebno vrijeme regeneracije nakon svih ovih zadnjih mjeseci. Puno spavam, nekad me san samo odnese i ne znam da sam toliko umorna, samo se okrenem u najdraži položaj i gotovo, spavam već.

Danas moj Bro ima rođendan, prvi bez nje.Svima nam užasno fali.Pišem često i sa njenom snahom.Svi smo još ko u nekoj nevjerici, jer samo je nestala, kao da je ukradena.Nema je, ali je nekako stalno tu.Živi u našim srcima, svih nas koji smo je voljeli.

Vani je baš hladno i žao mi je da je ovaj 12.Maj takav. Možda bi bilo malo lakše da je sunčan dan.

Izgubila sam volju da pišem blog iako mi je BiH napunila fino energiju, osim da sam bila pomalo ljuta kad sam na pojedinim dragim mjestima u prirodi vidjela hrpe smeća.

Čudan smo mi narod, nismo svjesni šta imamo pa se sa tim ne ponašamo kako bi trebali, ali neću dalje o tome, jer bi se samo iznervirala.

Posao zove.Spremat ću se za šljake i misliti o povratku kući da prespavam i ovaj hladni 12.Maj

Bez pjesme i fine sličice danas.