Ogledalo se hvata za glavu kad me ugleda😱

Propala sam jarane za ove dvije sedmice ko kauč na vrh nekog brda u trošnoj kućici.Kosa bez sjaja, lice nekakvo žućkasto, poškorala se, oči nekakve ko one pretužne pseće, tačno bi mi trebao neki tretman da se dozovem među žive, ali ja nemam volje ni želje, nit mi se bilo gdje miče, stoniram ko kamen, hladan, ružan…ništa ne radim, sve mi je toliko svejedno.Puklo srce na više strana, dišem, jer moram.Ne znam kako ću se dići iz ove mizerije.Ma ništa, ne gledati se jedno vrijeme uopšte u ogledalo dok mi koji damar volje ne proradi, da odem frizeru, kozmetičarki.Ili dok se ne šutnem nogomu i razumijem da život šupak ide dalje…a pjesma, ma de.

12 komentara

  1. Nadam se da ćeš ohanuti od svega i odmirit se i ako treba onda poslje nogom u pakaš za pokret; barem ja tako, kad već krepavam bolje da i nešta ljepote osijetim i vidim usput. Ovo šta M. napisa gore: čuvaj sebe zbog onih koji te vole (2)

Komentariši