Nemam naslov

Objavljeno od strane Senorita Bandida / 19 komentara za Nemam naslov

Kad sam napunila 18 rekli su mi da moram biti jaka.Ja sam prihvatila to, jer šta drugo?

Budeš realan, akceptiraš i prihvatiš, to je sve.

Svanuo mi je 20.08, nemam vijenac, ali idem u najveću cvjećaru.Buket od 23 bijele ruže, a dvadesetčetvrta je najveća crvena.Biram sama tako za 24 godine našeg prijateljstva, intuitivno, al o tome kasnije.

Vraćam se kući sa vazom i vodom i  šećerom i buketom u autu i vrištim u sebi.Oblačim se sva u crno što nikad nisam, jer ev još sat do dženaze moje drage moje.

Došle smo pred džamiju u gradu ja i moja kćer, koja je izgubila svoju mamu.Toliko smo bile vezane, moja djeca njena djeca, njena djeca moja djeca.

Gasulhana odmah pored džamije.Stavile smo crne marame na glavu.Moja Sophie je prešla davno na Islam.Rekla mi je davno da joj ništa nije bilo ljepše nego čitanje Kur’an-a.

Iznenada su nam rekli da možemo ući u gasulhanu. Bez razmišljanja, rukavice, masku i ušle smo tamo.

Koji bol, koja tuga, a miris smrti širio se kroz mozak.Miris smrti je grlio sve oko sebe, do moje utrobe.Toliko duboko da sam mislila da ću umrijeti vidjevši je na mrtvačkom stolu.Bog zna koliko sam tu ženu voljela ko svoju majku, sestru, prijatelja.Ko svoju najbližu.

Otklanjana joj je dženaza ispred džamije.

Dovezena je na mjesto kopanja u Mercedes Benz mrtvačkim kolima.

Volila je Mercedes Benz, ko i ja ova.

Odučio hodža svoje, kad se krenulo kopati vidim ja mjenjaju se lopate od ruke do ruke.Muško, žensko.Ja sam se ufatila zavijena u crno one lopate, nisam mogla prestati da kopam, nikog ev nisam pokopala do svoje drage.

Ukopala sam svoju najdražu.

Ženu ogromnog srca i duše ko svemir!

Da mi je samo sekundu biti ko ti.

Crvenu ružu iz mog buketa ubacio je tvoj muž u tvoj mezar.

PODIJELI NA
LinkedInPin It
Senorita Bandida

19 komentara

  6. Senorita Bandidal,

    Bol se polako oplemenjuje i postaje ona najljepša ruža Usnuloj ženi poklonjena. Rumen ruža , žive i kravave tvoge srca milosrdnog, iz koga poteče izvor nježnih riječi da se oprostiš od mile žene.

    Vremenom jecaj u srcu će postati manje bolan, a uspomene sve sjajnije.

    Dova za Sophie.

  13. Hvala vam svima dobri moji ljudi.Nisam htjela da se žalim po blogu, meni je ovo čisto da imam zapisano, jer vrijeme leti, a prenijet ću u dnevnik nekad kad budem sa vremenom.

    Pazite se i grlite svoje najmilije, smrt je tako blizu da niste svjesni kojom brzinom zna biti tu.Svima sve halalite i živite život.

Komentariši