Tapšem se po ramenu.Ti si još sva svoja.I nabijem te na kurac, ako ikad kažeš za mene da to nisam.Ja sam nenormalno normalna i ne trebam to nikad i ikome dokazivati.Mantra za dane koji su prošli, koji su bili i koji dolaze.Ostat ću u mislima i svijesti svih onih svjetlosnih godina prozračenih kroz moj mali i veliki mozak. Pitam se koliko moraš biti poremećen da ne shvatiš da mržnja nema djelić sekunde moći ispred same riječi ljubav, a kamo li da razumiješ moć jedne i jedine Ljubavi.Koliko to u nekome mora biti mržnje i bijesa da drugim oduzme tek tako život?
Jebem ti život, ja pazim gdje gazim da mrava ne zgazim.U kakvom ba ja ovo svijetu živim?Recite mi vi pametni i knjiški i inteligentni ljudi?Može se desiti nesreća, ali namjerna nesreća je planirana.Pa ja sad trebam planirati kad izađem na ulicu da se čuvam od budala, jel?Ah da, svakako.Ja sam prije ca. 15 godina ovdje pisala da bi najviše volila stado ovaca i brdo i distancu prema ljudima, mene su ismijali.Čobanica tjera ovčice, ko što bi to rekao Nervozni Poštar.Ogradi se što god možeš više, Kineski zid ako može.Ne što te nervira i što te vrijeđa, već da jednostavno živiš svoj život kako treba bez tuđeg sranja do kraja svog života.
Jebo mater, svaki novi dan mislim na to kako sam u pogrešnom vremenu i na pogrešnoj planeti.
I tako bi rado da se ljudi samo jedne sekunde sjete koliko je ovaj život lijep i koliko je malo potrebno za Ljubav.
Ps. Nabavila sam ploča, plava od Beatlesa između njih, koja mi je falila.Hvala dragom i jedinom svemiru koji me čuje i koji moju kolekciju na ovom svijetu usavršava.Nadam se jednog dana da ću biti savršena kad krenem u svijetlo i bez tračka straha. Jer mislila sam čak i na mrave.
Ti si meni pravi hipik i jako mi se dopada sentiment ovog teksta. Ali sama pišeš da je život kurva i na kraju opet umreš. Možda će zvučati kao sranje, ali bih volio da sam sačuvao tu plemenitost ljubavi, sreće i mira. Ljudi poput tebe drže neki balans u ovome svijetu u odnosu na one o kojima čitamo sve češće u vijestima a baš trenutno iz zemlje u kojoj živiš. I ja mislim da je super biti ti.
Teško je biti ja dragi moj prijatelju.Ortače, drug moj.Ja sam tu da napravim sav ovaj bol lakšim.
Ja za sve ljude na ovom svijetu imam dobru riječ.
Ova je za tebe
https://youtu.be/zT2T3DjTRxw
Neki će te gaziti, neki će ti srati u facu, a neki će ti istinu reći.
Ne budi tužan prijatelju moj.Samo jako dalje, imaš ovaj jedan život i tvoj je.
Havala za dicnu pjesmu i ohrabrenje ? tu smo jedni za druge, ljudski, da u ovakvim danima kad se sve skupi možemo se rasteretiti. Ti si kraljica i naprijed nakon predaha.
Hvala ti, u Novoj će biti sve lakše.
Nismo svi podjednako snažni u svim trenucima.
Snažni trebaju nastaviti njegovati milost kao vodilju. Zato bivaju i dobri, osim što su snažni.
Pa tako nekako?❤️
Ostani kakva jesi. ❤
Rikica, želim ti isto?
Dok sam bio mali, mastao sam da imam mali trosni kucerak u nekoj vukojebini.
Prije petnaestak godina sam imao mali trosni kucerak u nekoj vukojebini. Planirao sam se tamo preseliti u sadasnjem vremenu, kao da sam predosjecao da cu tada imati potrebu za tim mirom. Ali, nazalost, zbog problema sam ga morao prejeftino prodati prije desetak godina.
Prije nekoliko godina sam uspio naci plocu na kojoj je snimka koncerta Simona i Garfunkela. Veselo sam prolazio gradom, pod rukom nosio plocu, a jedan prolaznik mi je ostro dobacio da kakve to cajkace slusam i da ne znam sto je to dobra muzika. Zastao sam, podigao plocu ispred sebe, gledao prema omotu. S omota su me gledali Šime i Garonja. Hm… imas pravo, nemam pojma o muzici…
Šteta da si prodao?
Šta slušaš od mjuzike?
Lijepo da si tu??
Ponekad ne slusam nista, a nekad vrtim danima (i neprospavanim nocima) neprestano jednu te istu pjesmu u glavi. Slusam razlicitu vrstu muzike.
Od ovoga sto ti (predpostavljam) slusas, u zadnje vrijeme vrtim urbanovog robota i svijet za nas, onda (tebi vjerojatno nepoznato) markiz savrseni svijet, hardtime nema povratka… ili zamisljam rastegnute srcedrapajuce orgulje doorsa.
Od stranog rocka vecinom slusam stvari iz vremena hipija… rock, obicnije sladunjave pop i country hitove. Od novijih Nirvanu.
Od domacih… Indexi, to mi je najdraza grupa. Cuo sam “Sanjam” dok sam isao u srednju i onda sam se navukao na njih.
Od ostalih, hitovi s kraja sezdesetih (npr. Crveni koralji) i noviji kao Rundek, Stulic, Atomsko skloniste, Divlje jagode, Valentino itd.
Od pank/hc Kud idijoti, Radikalna promjena, Hocu?Necu!…
Ustvari… pank vise ne slusam, povremeno se samo prisjetim radi nostalgije. Divlje jagode sam najvise slusao dok sam bio djecak. Valentino kad sam bio momak i patio za nekim zenskama. Ponekad dubokoumno razmisljam o stihovima Atomskog sklonista i Haustoru. Azru i Nirvanu sam slusao dok sam se jos trazio. Sad se vise ne trazim, izgubljen sam do kraja. Hm, jako rijetko, ali kada sam pun energije i jako vedar onda mlataram sa sobom i pjevusim Sliver…
Nedavno sam pregledavao pjesme koje sam volio slusati, npr. child in time, unhappy girl, a whiter shade of pale itd. Ali sad mi izazivaju jaku depresivnu nostalgiju, pa ih izbjegavam.
Facepalm… zaboravio sam na EKV…
Unhappy Girl od The Doors drugi album…podsjeća uvijek na moj život prije 18-tog rođendana, davno bilo?