Moj život je ko beZbroj prostorija koje morate zamisliti ovako:
Ulaziš u prostoriju i ona nema prozora, imaju samo vrata i ideš iz prostorije u prostoriju sa toliko različitih vrata.Ali sve te prostorije nemaju plafona.I sva ta vrata kroz koja prolaziš su imala različite oblike i boje.Neka su bila starinska bez šteke što škripe, neka drvena sa staklom, neka bijela i moćna do kraja zida, pa onda šarena, pa onda od zlata.Prljava,umazana,klimava.Ona obujala u paprat iz kojih rastu šume i grobovi i ona koja se u svom željezu zalupe tebi ispred nosa.
A kad pogledaš gore vidiš nebo, grmljavine, sijevanje, čistinu, Sunce,oblake, avione.Erupciju galaksija u nekom drugom vremenu.Ili sadašnjem?
I svi tvoji ljudi, oni koje znaš i ne znaš.
Vidjela sam toliko toga.
Vidjela sam muškarca koji je oborio ženu u kadu i htio joj ugasiti cigaretu na licu, jer samo je ona jedna žena.
Al vidi, prošla sam toliko prostorija sa raznim vratima i u svakoj prostoriji je bio jedan period lekcije.
Ja bi da otvorim zadnja vrata i da na tren bude bašta i moja trešnja.Da legnem, odmorim i gledam kroz plod, listove, krošnju predivno jedno plavo nebo.
Podsjeti me na Lavkrafta, on je ovako kanalisao inspiraciju.
Puno mi se dopada♥️
Nisam ga čitala, kažu da nije loš.
Ovo mi je došlo prije nekoliko dana u glavu, toliko vrata i prostorija sam prošla do sad, pitam se šta me čeka još, ali znam šta bi da me čeka na kraju??
Taman sam pomislio kako ti je zelja da budes tresnjica granom tresnje stvarajuci mastu covjeku u hladu grane a ti bi…ti bi da vidis tresnjicu prostorijom sa nebeskim pokrovom.Kao da si mene pisala dok sam se ispovijedao Svevisnjem.:)))
Eto …nikako na zelenu granu da te cvijetom i plodom tresnje disem umisljen da sam mrtvac bez dozivljenog.Pisem ti ispisano nekad davno.
No dobro…tvoja prostorija sa tresnjicom,,u Tvrdjavi sa krovom nebesa ,je svakako za pozeljeti zemljanom covjeku .To je kao rahatluk uz gorku tekucinu koju covjek ispija svojom voljom a bome … i izvan svoje volje.
Na kraju…grlim tvoju zelju za savrsenim prostorom u carobnim pogledom pulsa zivota…i to da znas.Meni to grljenje mnogo znaci a drugima kao ga razumiju.:)))
Eto Okno, vidiš kako je ovaj život lijep i kako na kraju misli uvijek izađu na dobro??Zato trebamo da pišemo i mislimo dobro, ono loše je nažalost tu, al neka ga.Sredi se to samo po sebi?
eh…ma nekako su ti bez topline misli u odgovoru.Baska sto bi svasta jos mislenim napisao o tom smislenom kraju.
Ma odakle ti to??Sve je kako treba biti, sve dođe na svoje, vjerujem u to.Moj smisleni kraj, dobro si ovo rekao, zvuči mi baš moćno?
…a drugima kao da me razumiju (ispravka ispisanog )
I krušku i višnju i jabuku i jorgovan ?
??eto po volji, a jorgovan je uvijek predivan, dal bio violet ili onaj kićeni bijeli ili kićeni tamnije violet boje?
Hej, pa pominjala si jednom da praviš vrt. Eto, u njeg’ u proljeće zasadi trešnju. A ako ti je dugo čekati da se podje kititi beharom i plodovima, možeš višnju. Sa njom to ide brže. ?
Pa eto, aBd, bit će?