Najveći mrav

Ležimo tako na pjeskovitoj plaži na ležaljkama, Sunce grije, valovi zapljuskuju, pjesak pretopao, nimalo dobra ideja hodati po njemu bez papuča.Nekad oko 13 odem da vidim kako jedna simpatična hanuma pravi gözleme – turske tortilje i uzmem jedan tanjirić sa špinatom i sirom.Stavim na stolić pored ležaljke, gledam onako bezveze u pijesak kad ide mrav. Ne onaj mali već neki veći, dugih krakatih nogu i dosta brz.I kažem ja Hansu, vidi mrava čudnog i mi oboje gledamo u njeg i kontamo odakle ovdje ovaj jedan mrav.Onda smo mu ostavili nekoliko mrvica tortilje i čekali da vidimo šta će se desiti. Na kraju smo oboje bili toliko u čudu i nismo mogli vjerovati šta se desilo. Mrav je krenuo na mrvice i pokušao je da ih nosi što mu nije od prve uspjelo. Kad je našao pogodnu mrvicu za nositi on je tu mrvu uzeo i krenuo je na put. Taj put je bio nekih 10-15 m udaljen od ležaljki prema jednom brežuljku gdje su rasle nekakve biljke i pretpostavljam da je tamo negdje i mravinjak.Mi nismo mogli vjerovati kojom brzinom je on prešao taj put sa onom mrvom po onoj vrućini😄Toliko mi je žao da nisam imala danas mobilni na plaži da snimim, bilo je tako interesantno.Kako je on kroz onaj pjesak jurio, tako minijaturan, ali ko neko ko se kreće kroz ogromnu pustinju i još nosi onakav teret na sebi.Eh reko dragi atomski mrave svaka ti čast, nadam se da te neće neka ptičica zgrabiti ili da neće neko pretrčati preko tebe, al sva sreća nije.Čekala sam da se vrati, ali nije ga bilo.

I dok sam plivala sjetila sam se Atomaca i njihove pjesme o najvećem mravu🥰(nadam se da mrav neće u pakao)

Najveći mrav u mom vrtu
Umro je od srčane kapi
Svi mravi tuguju, isplakaše za dan
Suza već dvije-tri kapi

Umro je vidjevši ljude
Kako bezbrižno lažu
Umro je vidjevši ljude
Kako bezbrižno kradu

Umro je kad su sa vrata
Otjerali starog prosjaka
I kad je čuo pred školom
Psovke gomile đaka

Svi mravi tuguju
I meni je žao
Jer zbog svega što je vidio
Mrav će dospjeti u pakao