Stojim na stanici i gledam kako svijet prolazi. I slučajno pogledam prema desno kad vidim crnu veliku vranu kako u nešto kljunom kljuca. Malo se bolje zagledam kad to nešto u šta kljuca se pomjera. I odem da vidim šta je. Kad neće već niko. Kako sam se približavala odleti vrana.
Negdje u blizini je bilo gnijezdo goluba. Mali golub je učio da leti i pao je na pod i nije više znao da poleti. Kad sam mu se dobro približila imala sam šta i da vidim. Vrana ga je toliko već ranila da je bio sav u krvi. Nisam mu nikako mogla pomoći. Samo sam ga pogledala i rekla mu da mi žao da mu ne mogu pomoći. On me pogledao krvavim očima koje nikad neću zaboraviti. Zatim je pogledao prema nebu i glava mu je klonula. To je izazvalo neopisivu tugu u meni. Udaljila sam se od mrtvog goluba i nekoliko sati nakon toga od njega su ostala samo krila, vrana ga je kompletnog pojela.
Ima li smisla ovdje onu staru poslovicu napisati da vrana vrani oči ne vadi?
… Oblaci su vukli kišu sve do prozora
Ne gledaj u meni svoga goluba… B. Š. Johnny
Priroda je ustvari vrlo okrutn, to mi ne primjetimo tek tako. Ali da nema te okrutnosti u prirodi bilo bi drugih problema. Npr zamisli da prezive sve mace koje se okote koliko bi milijadri macki bilo npr samo u Bosni. Zato je sve regulisano tako kako je iako je nama tuzno
A znam, samo mi je bilo puno žao. Jadniče.
Sav ovaj svijet je okrutan, dal ljudski, dal životinjski.
Jedno si jako nježno i suosjećajno biće.
Ja bi vjerojatno samu sebe tu tješila da je to hranidbeni lanac u da to tako mora biti i nekako bi lakše prebrodila taj događaj…
A jest, istina je, uvijek sam bila takva, imam neko posebno sažaljenje na životinje. Znam da se radi o opstanku, ali ipak, meni je to jako teško bilo da vidim😢
Jadan. 😞
Jest… 😢
Ako i jednu životinju mrzim to su vrane.
I ono njihovo zloslutno grakanje.
Jadni mali gugan. 🥰
Jadni mali gugan.
Žao mi je😔
I meni je😢
Ko što Niki reče, svijet je okrutno mjesto. Ne znamo zašto je tako, ali je tako.
Pa jeste, okrutno i puno zla kad pogledaš ljude, ali shvatam i to da je priroda takva i da možda mora tako biti.
Šta nekontalo reče, taj dio prirode je okrutan. Sjećam se kad sam na selu živio sa svojima pa kad dođe kolinje samo sam letao u grad da ne slušam. Jedno biće živi na račun drugog.
Jednom sam davno čula kolinje, nije bilo lijepo😢Meni je svakoga žao ko strada, a ne znam šta je, osjećam nenormalnu bol kad životinja strada, jer znam da ništa ne zna reći. Ali si u pravu za zadnju rečenicu, definitivno.