Probudila sam se prije vekera. U “dječijoj” sobi sa prozora pogled se prostirao na veliko borovo brdo. Odgrnula sam zastore i gledala iz kreveta vani. Bio je tmuran i siv proljetni dan, kiša je samo tako padala i grmilo je jako. Taj dan sam tako željela ostati u krevetu i gledati vani, pa malo spavati, pa opet gledati vani, međutim, zazvonio je veker i nešto malo nakon toga mama je ušla u sobu i rekla, hajde ustaj moramo na put. Ja sam joj skoro kroz plač rekla da ne želim nigdje danas putovati i molila da ostanemo još samo jedan dan, al jebi ga nikako se nije moglo. Mislim da mi nikad teže nije bilo otići iz te sobe. Et tad mi se volja slomila. Sad da me probudiš u po noći i da kiša lije ko iz kabla i da moram negdje, ja bih to sve odradila ko iz topa i uradila bih to sve i deset dana za redom, samo da mi se vrati onaj dan i da mogu ostati u krevetu sa onim istim osjećajem.
Kiša
jah.. kod mene kiša i danas, na prozoru 🙂
Pozdrav iz kišnog grada Ajni🙂
Zdravstujte tovarišice Bandida
Imaju te neke kiše koje se zakopaju u damarima i čitav život nas prate , noseći mirise i čežnju minulih dana istom onom svježiiniom kada su dobovale u prozorka stakla.
Tvoje rijeći se poput rose niz lice slijevaju i izazivanju čežnju , žal za iščezlim vremenima. Ali, kao što reče – dušu i snove nam niko ne može oteti.
Dobro došla doma mila Damo.
Pozdrav Hajrobleki, imaju zaista takve kiše, a ima ih još nekoliko sličnih kojih se dobro sjećam.
Hvala za dobrodošlicu ❤️
Po gornjem komentaru vidim da si možda došla kući Senjora. Iz Selininog posta sam shvatila da bi moglo biti da i ona dolazi kući.
Dobrodošla😊
(razmišljam o ovome što si napisala da ti se taj dan slomila volja. taj dio rečenice tako odzvanja u ovome postu, djeluje kao svjedočanstvo. onda, razmišljam o tom dječijem/mlađem dobu kada zaista imamo autentičnu vlastitu volju. pa taj osjećaj upoređujem sa nekom programiranom voljom odraslog doba, kada je sve uslovljeno sa milion varijabli – ako bude ovo, onda će biti ono… čija je to onda volja, uopšte?)
Draga Vasiona, nisam još u BiH, ali trebam ev danas nekad. Hvala♥️
A ovo u vezi slamanja volje, pa da, sve što se mora, a mi baš u tom trenutku ne želimo dođe ko slamanje volje. Kontam ja dal da to napišem ili ne, reći ćete mi, pobogu, kakvo crno slamanje volje, priznajem, u tom momentu sam razmišljala na njemački, ima kod njih taj izraz, Willen brechen, ali baš sam se osjećala tako.
Ako ćemo iskreno na tvoje pitanje nemam odgovor, čija je to volja… Mislim da je malo ljudi na ovom svijetu koji će slobodno i svojom voljom i kako on žele.
Ne znam možda nisam u pravu, ali tu je to negdje🙂
Sve je to od čežnje za onim što je prošlo, ali pitam se kad bi se i mogli vratiti u neko dobro vrijeme, neki iščezli topli trenutak, da li bi ga mogli isto doživjeti, jer više nismo ni mi isti.
U pravu si.
Veker… otkad nisam cula tu rijec 🙂
Pa kako ti veker zoveš? Zvonilica😂