Narode moj

Kako ste mi i šta vam se dešava u životima? Nadam se ništa loše. Mene ufatila malo nostalgija za blogerom, ko valjda bliži se momenat da ću opet putovati za BiH ubrzo, pa mi nešto srce puno sebe. Volim osjećaj putovanja, ništa to meni nije mrsko, iako zna premoriti. Danas sam na Instagramu gledala neke Reels iz BiH pa bila jedna pjesma koja mi se toliko ulila u uši, tačno mi oči zasuzile kad sam je čula. Hej kad bi ta pjesma bila jednom svakom od nas bliska, niko nam ravan nebi bio. I kad pominjem te Reels gledam one ljepote koje imamo u BiH, prelijepa je. I vidjela sam i ono što se desilo na Neretvi i tačno čovjek ne zna šta reći, da neki idioti imaju pravo da rade šta hoće i opet im neće niko ništa, jer imaju u poleđini lopove koji ih čuvaju. Hoće li se ikad to promjeniti pa da dvadeset i prvo proljeće se vratim i nikad više ne odem i živim ko stari Hipi u nekoj kućici sa verandom na nekom divnom proplanku.

🥹

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

13 komentara

  1. sve mi nes bolje i bolje ide… kao da se otvara put… takav osjecaj imam
    i sve nesto fino hvala Bogu
    npr. imam novi posao i radim sa opustenim, neopterecenim ljudima po prvi put otkad dodjoh u Njemacku
    prije toga bilo je stresa, burnout isl.
    cudno mi sve
    di ces i kad ces u Bosnu, mozda se potrefim 😀

Komentariši