😢

Upravo sam saznala da je blogerica Iskreno Vaša preselila na ahiret u 48 godini života. Ne znam šta se desilo, nisam dugo više na fb, nisam se dugo više čula sa njom, samo znam da sam jako šokirana i da mi je mnogo žao.

Da ti je laka zemlja, draga Iskrena😢

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

19 komentara

  1. Rahmet joj dusi ako je to istina.
    Pisala je lijepo o interakciji sa roditeljima.Napose o majki.Bila je nesto tuzna i zbog muza koji je bolovao.
    Pisala je lijepo,informativno,o zivotu Balkanca u Americi.Voljela je kulinarstvo kao nesto sa cime smo uslovljeni.
    Duboki naklon njenom duhu koji je dozivio lomacu.

  2. pisao sam nekad o dragoj zeni imajuci u vidu NJENU iskrenost
    14. ožujka 2015. ·
    Podijeljeno s publikom Javno
    Smpaticna prica iz tram-vaja ispricana u trolej-busu a prenosi je ISKRENA koja laz poznaje koliko i PREPELICA metak od kabadahijskog lovca.Uzvracam————Pjevala me jedna zena…zena nevidjena…bas k'o Hanka o vrato-lomiji ,svog,junaka ;)–(h.d)

  3. Žao mi je, otišla je veoma rano😔
    Iz njenog pisanja uvijek je izvirala izrazito jaka vezanost uz porodicu, a sjećam se da je pisala o težoj bolesti supruga. Ako je ostala sama, sjećajući se Iskrene iz njenog pisanja, mora da joj je bilo neizdrživo teško.

    Da, sada sam provjerila, ovo je njen posljednji post.

    Neka ti je vječni rahmet Iskrena i da te dragi Bog spoji sa tvojim najvoljenijima♥️

    P. S. Sinjora, hvala ti što si nam javila.

  4. Navalila se na mene t vijest kao zemlja na mejta u mezaru.
    Ne znam kako Milosrdni sudi ovozemaljskom covjeku.Ne znam!
    Znam da je pisala o sadaki koju je dijelila prosjacima kojih je sve vise ovdje kao i po cijelom svijetu.
    Nije mogla proci kraj prosjaka a da mu ne spusti kakvu pomoc u prosjacki dzep.
    I ode u 48g zivota to dobro sa ovog dunjaluka.Mlado i dobro a dusu uze neko iz prijestolja Milosrdnog.Kakvu utjehu za covjeka ima Sveta Knjiga u ovakvim prilikama?Ne sjecam se te utjehe.
    Na um mi pade zlotvor Artukovic. Zivio je 89g.

    1. Baš tako Selina, na to sam mislila i ja.
      Mislila sam, jaka je, ali niko ne zna u suštini kako se ko osjeća kad doživi gubitak. Neko se može nositi sa tim, neko ne može.
      Zato bih svakom preporučila kad doživi gubitak da odmah traži psihološku pomoć. Ja je nisam tražila, nekako sam došla sebi, ali sve je to još duboko u kostima negdje i ima dana kada sve ispliva na površinu. Ostao je nenormalan strah od gubitka. Uvijek se zaledim kad čujem da je neko zauvijek otišao.

Komentariši