Traje težak Oktobar.
Meni već znan.
Družili smo se mi mnogo puta već.
Koliko puta već, znamo samo mi.
A eto, umre i mati moje najdraže, hajmo je zvati Sophie.
U trenutku kad nije trebala baš, u jednu moju radnu subotu 21.Oktobra.2023.
Gubitak je gubitak.
Sofru spremih i nađoh moju ikad u životu najbolju polovinu, koja mi u životu ne uputi lošu i nagrdnu riječ, slomljenu ko da je milioni jedan tenk pregazio.
Zagrlih je, što milion trenutaka traje, snažna ko stijena, slaba ko bijel labud, reče mi:Ti si tu?
Jesam, ja sam tu.
Ja sam tu.
JA SAM TU.
Mila Damo
Oktobar je kao i svaki mjesec lijep za umiranje. I ljubav.
Prijateljica je prijateljica i ona kao i njena majka su smrtne žene.
Majka je najdraže biće i kada ode bol je neutješna.
“Ah, ti vidiš sve usamljene ljude
Sve usamljene ljude
Gdje oni pripadaju?”
(Dekiku prilagođen prevod dijela teksta pjesme Eleanor Rigby .)
Al’ još uvijek postoje ta predivna , nježna , milostiva – Ja sam tu – bića; da utjehu , blagost daju. Da rame za plakanje sa ljubavlju pruže
Hvala im,
i
Gracias a la vida , Senorita Bandida.
I budi ponosni na svoje ogromno srce , a stid prepusti budnim , a nijemim.
Dobro jutro prijatelju.
Lijepo si ti to sve rekao.
Da, dugo smo pričale o svemu i znamo da je to tako u životu, ali bilo kad da se desi teško je izgubiti majku.
Ipak, uspjela sam je nagovoriti da je vrijeme da prostor renovira u kojem je sve te zadnje godine, da je vrijeme da se osvježe energije i da je vrijeme okrenuti novi i svježi list knjige, zvani život.
Hvala❤️