… Kada bi oružje bilo cvijeće, a bombe koje padaju vreće pune igračka i slatkiša…
Djeco Palestine, stid me je da živim u ovom svijetu, baš stid💔
😢
4 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
… Kada bi oružje bilo cvijeće, a bombe koje padaju vreće pune igračka i slatkiša…
Djeco Palestine, stid me je da živim u ovom svijetu, baš stid💔
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
i mene… kako smo mali i nemocni, a zlo vlada svijetom… 🙁
Draga Mona… Sve si rekla😢
Dobar veče Senorita
Čuo sam za metaforičnost, rezigniranost , empatiju i nemoć pred tuđim patnjama i stradanjima i još ,mnogo toga što određuje tvoj stid.
Zašto bi se ti stidjela? Zašto bi osjećala poniženo?
Od kada je vijeka, od Abela i Kaina zlo i mržnja su pratilac međuljudskih odnosa i zbivanja proisteklih iz tih korelacija..
Nasuprot zlu i mržnji je Ljubav i Dobrota.
I kauzalitet činjenja i nečinjenja . Svako u okviru svojih datosti i mogućnosti.
Ti siješ ljubav . Ti ukazuješ na dobro . Ti se jasno i glasno boriš protiv nepravde. Nije bitno male ili velike. Tvoja empatija je uvijek na strani nevinih i nemoćnih .
U prošlom , vrlo emotivnom , postu si pitala ; i sebe i druge:
“Šta učiniti?
Šta promjeniti i kako?”
Svi su nijemili.
A odgovor je jednostavan. Ljubav , dobrota i milost. tri nebeske odrednice koje treba svakog dana , svakog trena nositi u srcu i poklanjati.
Kad bi svi ljudi razmišljali kao ti i na navedenim principima , sve bi bilo potpuno drugačije , uzvišenije i plemenitije.
Kad bi bar većina ljudi razmišljala kao ti ,ne bi bilo bola ni patnje. Pobjjedila bi ljubav. a gdje je ljubav tu je dobrota , milost , ljepota i čarolija.
Ali uvijek je tako kako jest!.
Ljudi biraju strane, umjesto da biraju ljubav.
Ljudi šute jer ih je strah od gubitka nečega. Najgore je izgubiti ljudskost.
Ljudi zaboravljaju da će se kolo sudbine jednog dana zavrtjeti u njihovom dvorištu.
Ljudi ne razmišljaju o posljedicama , samo nek je njima dobro. Nije ih briga što nečija majka bespomoćno vrišti i oplakuje mrtvo čedo.
A sve se vraća. Uvijek i neizostavno.
I zato Banditice , budi ponosna na sebe i one koji misle kao ti.
Bol i suza ubijene i mučene djece Palestine i Izraela i svih krvavih krajeva svijeta će kad tad stići zlotvore i ubice. Svaka kap nevino prolivene krvi plamti na nebu i vraća se strašnijim sudom.
Reći će se ; to nije nikakva utjeha ubijenom djetetu.
Možda!?
Svako ubijeno dijete postaje anđeo i svjedok okrutnosti i bezdušnosti ljudi koje treba kazniti i nestati.
Anđeli uvijek znaju u čijim srcima iskri ljubav i dobrota.
Oprosti mi mlada damo ako se ne stidim zbog drugih i u ime drugih. Nisu vrijedni moga sjećanja na Boga Jedinog i neizmjernu Ljubav kojom nas obasipa. Ubice i zlo nisu vrijedni jedne jedine djetinje size.
Vjeruj mi; zaista me boli patnja , tuga , bol i smrt svakog nevinog bića. I zato uz Božiju pomoć još uvijek o ljubavi sanjam , pjevam , slikam i pišem.
Samo ostani Senorita Bandida i stid će se izgubiti, a javiće se ponos što pripadaš tamo gdje ljubav vječno sja.
Dragi prijatelju, hvala ti na podršci i napisanom komentaru.
Svako jutro čim oči otvorim prvo gledam na jednu stranicu na Instagram, jer tamo većinom pokazuju udarne vijesti sa lica mjesta, koje se neće vidjeti na tv.
Kada vidim kako nose ranjenu i mrtvu djecu stidim se ovog svijeta koji ništa ne poduzima da se taj genocid zaustavi, a naravno da se može, a neće se, pa me stid da sa takvim zločincima dijelim istu planetu. A nikome ne mogu pomoći i najviše me srce boli za svu onu nevinu djecu koja nemaju pojma zašto se sve to dešava. Narod se digao na noge u svijetu i protestuje, bombe i dalje padaju, broj žrtava, najviše djece, raste svaki dan, zločinci se skupljaju i smješkaju se… Kao da to nije ništa.
Kao neće se genocid nikad više ponoviti rekli su nakon Bosne, ev ga opet, nepunih 30 nije prošlo, obični lažovi vladaju svijetom, kako onda doći do pravde… 😢