Šta bi bilo kada bi se sva ljudska snaga i pamet upotrebila tamo gdje je potrebna, recimo nauka, ulaganje u školstvo, obrazovanje. Kada bi se djeca odgajala bez mržnje od malih nogu? Kada bi bilo mogućnosti da nedužna djeca ne umiru u ratovima velikih prokletih za parama?
I davno sam rekla, sanjaju se letovi na Mars, uopšte u svemir, a kod nas ovdje ništa nije u redu, nimalo u redu.
Ništa ovdje više nije u redu.
Čim ba oni pumpaju naše glave? Zašto stalno se skriva istina i zašto je tako malo ljudi koji vide pravu istinu? I koliko godina još mi trebamo biti njihove marionete i raditi onako kako nam oni zapovjedaju?
Oni🤷
Oni koji upravljaju cijelim svijetom i oni koji na jednu situaciju zatvaraju oči, a na drugu situaciju široko otvaraju oči.
Jer… Bože moj, nečiji životi će uvijek biti vrijedniji od drugih.
I to je ono što me beskonačno ljuti i da se ništa po tom pitanju nije promjenilo od recimo doba genocida nad Indijancima. A ko zna čega je još prije toga svega bilo, a šta je sve poslije toga bilo znamo odprilike svi.
(Pominjem Indijance jer su mi jedni od najdražih naroda)
Dobar veče Mila Damo
Počeću komentar jednom digresijom koju ti jako dobro poznaješ:
Indijanci su kao i djeca cvijeća , nevini i naivni.
Indijanci su imali sintagmu :Voli prirodu i njena čeda i ona će te voljeti.
Djeca cvijeća su opet živjeli nauk : Make love no war,
A, silnička pogan nestade i jedne i druge.
Ti ne pitaš , jer odgovore znaš .
Svjesna si istine koju Pearl Jam pjeva:
I can kill ’cause in God I trust, yeah
It's evolution, baby
Ali se dobrota tvoja pita :
-Dokle?
Nadaš se da će se još neko na isti način zamisliti.
Tko da zna?
Krhko je znanje reče ti!
Nek te sreća prati u traganju Senorita Bandida.
I to boli, prijatelju moj.
I tragati ću za istinom, dok živim.