Pitam onako

Šta bi bilo kada bi se sva ljudska snaga i pamet upotrebila tamo gdje je potrebna, recimo nauka, ulaganje u školstvo, obrazovanje. Kada bi se djeca odgajala bez mržnje od malih nogu? Kada bi bilo mogućnosti da nedužna djeca ne umiru u ratovima velikih prokletih za parama?

I davno sam rekla, sanjaju se letovi na Mars, uopšte u svemir, a kod nas ovdje ništa nije u redu, nimalo u redu.

Ništa ovdje više nije u redu.

Čim ba oni pumpaju naše glave? Zašto stalno se skriva istina i zašto je tako malo ljudi koji vide pravu istinu? I koliko godina još mi trebamo biti njihove marionete i raditi onako kako nam oni zapovjedaju?

Oni🤷

Oni koji upravljaju cijelim svijetom i oni koji na jednu situaciju zatvaraju oči, a na drugu situaciju široko otvaraju oči.

Jer… Bože moj, nečiji životi će uvijek biti vrijedniji od drugih.

I to je ono što me beskonačno ljuti i da se ništa po tom pitanju nije promjenilo od recimo doba genocida nad Indijancima. A ko zna čega je još prije toga svega bilo, a šta je sve poslije toga bilo znamo odprilike svi.

(Pominjem Indijance jer su mi jedni od najdražih naroda)

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

2 komentara

  1. Dobar veče Mila Damo

    Počeću komentar jednom digresijom koju ti jako dobro poznaješ:

    Indijanci su kao i djeca cvijeća , nevini i naivni.
    Indijanci su imali sintagmu :Voli prirodu i njena čeda i ona će te voljeti.
    Djeca cvijeća su opet živjeli nauk : Make love no war,

    A, silnička pogan nestade i jedne i druge.

    Ti ne pitaš , jer odgovore znaš .

    Svjesna si istine koju Pearl Jam pjeva:

    I can kill ’cause in God I trust, yeah
    It's evolution, baby

    Ali se dobrota tvoja pita :

    -Dokle?

    Nadaš se da će se još neko na isti način zamisliti.

    Tko da zna?

    Krhko je znanje reče ti!

    Nek te sreća prati u traganju Senorita Bandida.

Komentariši