Meni je 31 godina kako sam u Njemačkoj i vjerovatno niko ne putuje u BiH kao ja. Ok, koristim avion, ev ko danas, a onda se prebacujem i busom i vozom, vozom, ko ev danas, jedan ruksačić, par piva i voz u kaubojskom stilu danas.
Što ja to tako? Meni ovo užitak. Posmatram ljude, slušam šta pričaju, zapričam se i ja sa njima, ali ova omladina u mom kupeju bulji ev već sat samo u mobilni. Studenti. Hajd što ne pričaju samnom, al što oni ne pričaju jedni sa drugima?Ne razumijem. Još satak i tu sam gdje trebam stići. Gledam kroz prozore i mislim o tome koliko sam sretna biti sad ovdje. Ovo je dan koji neću zaboraviti.
To plavo nebo sa bijelim oblacima i zelena brda i u pozadini čujem kako neki lik psuje dok priča sa jaranom. Polja puna žita i zvižduk kad se kreće sa stanice. Vozni kotači lupaju, ljuljamo se, tunelčići, Sunce, rijeke, ljudi koji rade na njivama. Psi, traktori i skoro pola Avgusta.
Meni je lijep ovaj dan, jutros sam krenula iz Njemačke, a sada gledam ljude kako na otvorenim prozorima voza dindile cigarete dok putujemo. Negdje u svijetu bi se jebena kazna platila za to. Ali mi nismo svijet, mi smo Bosna i Hercegovina, i koliko god da je mučna, vjerujte mi, prelijepa je.
Što se mene tiče, ja ću uvijek pokušati da putujem vozom kroz BiH, a valjda vrlo dobro znam da se ne smijem naginjati kroz prozor iako se ne zovem Selma.
🇧🇦❤️
Pozdravljena si teta Bandida 😁
Kako bih voljela da iz Francuske mogu doputovati vozom sve do Mostara…
Divan post♥️
Uživaj Senjora.
Kojom rutom putuješ?
Da, vožnja vlakom kroz BIH ima svoja posebna značenja, iako su nedavno promijenili prastare vlakove i vagone, mene svi oni silni peroni, tuneli i vlakovođe živopisno vrate u vremena bivše juge (iako nikad nisam živjela u njima) te razmišljam kako su nekad ljudi putovali ovim i gledali skoro pa iste prizore, krajolik.