Našla sam lika na IG…

…zbog kojeg se pišam u gaće od smijeha i zbog kojeg me stomak boli, ali koji je jučer, danas objavio i ovo:

Napisao Aldinhasicz

Hitler kao najveće zlo na dvije noge, pobio je milione. Nacistička Njemačka, kao sinonim najvećeg zla i stradanja, danas služi kao opomena i lekcija za buduće generacije. Iako je prefiks “nacistička” prošlost, Njemačka postoji i danas, i to kako; Njemačka je država s ogromnom imigracionom stopom, ljudi iz svih dijelova Europe, ali i svijeta odlučuju se na

početak života u spomenutoj državi. Danas, kada kažete Njemačka, padaju vam razne asocijacije na pamet, euri, rad, napredak, medicinar, bauštela, rodbina, tetka… ali sigurno da niti Hitler, niti nacizam, nisu segmenti na koje prvo pomislimo pri pomenu ove države. Da je tako, sigurno se mnogi ne bi odlučili na početak života upravo na njenoj teritoriji. Zašto? Zato što Njemačka ne slavi Hitlera kao

heroja (odredena stopa nacionalističkog, konzervativnog stanovištva postoji svugdje), umjesto toga, Njemačka je utočište pružila upravo određenim kategorijama koje su za vrijeme Hitlerove vladavine bile najugroženije, Njemačka danas njeguje ljudska prava na veoma visokom nivou, nevažno koja društvena grupa je u pitanju. Djeca u

Njemačkoj, opet kažem, izuzev možda male stope ruralnih

područja, ne odrastaju sa fotografijom Hitlera u dnevnoj sobi

u uvjerenju da je ubiti Jevreja, Roma ili nekog drugog uredu, ukoliko je to STRAŠAN ZLOČIN, A NE GENOCID, dok je na našim područjima to glavna retorika već godinama. Možda ja nisam dovoljno inteligentan, ali meni rečenica “zločin da, genocid ne” u duhu “odbrambene” retorike zvuči kao, ubij sine, reži, kolji, samo nemoj da bude genocid, u suprotnom je

sasvim ok?! Njemačka, koju najviše ne vole oni koji u njoj lagodan život

stvoriše, može poslužiti kao primjer svima nama! NJEMAČKA NE SLAVI UBILAČKU RETORIKU KAO PATRIOTSKU,

ODBRAMBENU I HEROJSKU (OSIM MANJEG BROJA EKSTREMISTA), UMJESTO TOGA ZAGOVARA LJUDSKA PRAVA, UKLJUČUJUĆI I PRAVA ONIH ČIJE GLAVE JE ČIKA HITLER OTKIDAO. Ukoliko sretnete Nijemca koji slavi Hitlera vikat ćete “policaj, policaj, bite hilfe”, dok je na Balkanu slušati priče o “herojima” Ante Paveliću, Draži Mihailoviću, Karadžiću i Mladiću, sasvim uobičajena stvar uz popodnevni kaficu.

Tragedija.

Sad vam piše Senorita Bandida

Nisam ja i neću nikad zaboraviti 11.07, ko je iole normalan i sav svoj i sa Balkana zna šta je bilo 11.07.1995 u Srebrenici i kome se može taj dan okačiti za “rever” Recimo zlu.

Samo ovako dok razmišljam sjetim se priče jedne stare žene koja je umrla kad je meni bilo 7 godina i koja je bila meni tada sve u životu.

Koja mi je i danas dan velika ljubav i moj čuvar.

Protjerana iz Istočne Bosne u drugom svjetskom ratu, čovjeka su joj ubili pred očima, postala je muhadžerka i bježala je i dvoje joj je djece umrlo od gladi. Nakon toga upoznaje mom djeda i dobiva sa njim 3 djece, moje rahmetli tetke i mog oca.

Moj otac onda ide 1971 u tu Njemačku i stvara sebi život u jednoj državi koja SE IZVINJAVA ZA POČINJEN GENOCID. Stvara život svojoj ženi i djeci, svojim roditeljima, pravi kuću, daje mogućnosti lijepog života u Jugi.

Razumiješ čovječe o čemu ti pričam, ja sam rođena u Njemačkoj 1977 i bila sam ko mladunče nošena tamo, ovamo.

A nani sam njeno omiljeno i najdraže unuče se rodila i znate šta mi je rekla kad sam bila to malo dijete?

Djete moje, nemoj nikada nikoga mrziti❤️

I to se meni usadilo u srce i isplatilo se. Meni!

Ja samo za ljubav ba znam, znam sebi reći šta je istina, znam sebi reći ko je čovjek ko nije.

Ko priznaje sebi biti čovjek priznati će, ko ne priznaje nikad neće priznati ni sebi, a kamo li svijetu.

I svake godine u Julu sjetim se i drugog svjetskog rata, Jasenovaca, istočne Bosne, Auschwitza, sjetim se i genocida koji je počinjen i dozvoljen u srcu Evrope 1995 godine.

Koliko jedan ljudski život vrijedi. Vidite. Vidite sami koliko kroz godine jedan ljudski život vrijedi.

Smrt Fašizmu!