Imaju neki ljudi pravo da pričaju o nekim stvarima. Ev npr kad dođem u Sarajevo pustim da me drugi voze i ovako sve ruke preko očiju držim, a najviše bih volila da stavim povez da ne vidim ništa, al jazuk mi ne gledati Sarajevo.
Ja se zgrozim kad vidim kako se uopšte u BiH vozi. Jednom sam i ja bila kandidat da budem rahmetli na M-17, al pričala sam vam to kad me kamion skoro pokupio, al nisam znala da je auto na gas i da treba davati više gas pri kretanju, a nije bilo moje auto već od rođaka. Nije mi niko rekao.Al to tema drugi par cipela. Nego ovaj, da se mene pita ja bih tu sav saobraćaj i ponašanje u saobraćaju prevrnula na glavu. Budala u saobraćaju ima svugdje u svijetu, ali kod nas tu svako malo čuješ udario autom i osoba smrtno stradala. Ili osobe.
Pa nije ni čudo. Ne možeš ti bolan bolan dat početniku bijesno auto da vozi, pod broj jedan. Taj neko ko da je sjeo u svemirski brod, uopšte ne zna da vlada sa njim, a ne zna ni saobraćaj, jer nema iskustva u vožnji. I tu se opet vraćamo na kućni odgoj. Đeš to raditi svom djetetu? Jel bitno da se može reći eno onaj Hasin voza BMW-a? Haman da je bitno roditelju da se tako o njegovom sinu ili o kćerki priča. Nebitno.
Kod nas slabo ko ima osjećaj za vožnju. Krše se prvobitna pravila, ko jebe semafor, ko jebe znakove, ko jebe pješački prelaz, a učilo se u auto školi. Učio se znak, učila se pravila.
Ja jedne godine sam bila svjedok kako je treba vozila 50 gdje maximalno može 20, maximalno, kažem, udari mačku, razbi je i odjuri dalje. Pa jebote moglo je biti nečije dijete.
Vidite, svakome se može desiti nesreća i udes se može desiti, što je normalno, al kod nas u BiH je 85% udesa koji nisu morali biti, a da ne pričamo o žrtvama koje su nažalost otišle na drugu stranu radi manijaka i majmuna koji misle da su kul ako se narokaju i sjednu da voze nešto što je njima svemirski brod, a sve što znaju o njemu je upaliti i dat gas.
Ne volim da pričam javno o onome što radim, ali imam pravo glasa ako kažem da sam preko 20 godina profesionalni vozač i da znam o čemu pričam. Meni je vožnja u krvi, ja u svom gradu tačno znam kako koji semafor radi, nekad ne trebam ni da gledam u semafor, jer znam koji ritam paljenja i gašenja ima. Koliko sekundi faze traju, znam šta koji znak znači, znam kako se ponašati u saobraćaju, ali da li mi vjerujete da uopšte NE VOLIM da vozim tu kod nas? Ne volim i ne volim.
Ne bojim se ba ničega osim Boga, al se grozim budala, grozim se onog silnog preticanja na punoj traci kad me baci u makaze, grozim se onih idiota koji ne znaju šta znači držati odstojanje. Koji ne znaju da postoji izračunat put reakcije i put do totalnog zaustavljanja automobila.Koji ne znaju šta znači preglednost u saobraćaju već udri samo na gas ko june.
Kažu pametni, a nisu džaba rekli, znam koja budala sjedi za mojim volanom, al ne znam koja mi ide u susret.Zlatno pravilo u vožnji.
Čuvajte se ljudi i to je to. Pazite na svoju djecu, pazite se vi. Nije saobraćaj kao saobraćaj kriv kad se desi nezgoda, jer saobraćaj ima svoje propise, krivi su ljudi koji ne znaju šta rade dok “voze” odnosno dok ne znaju vozit.
A budala svijet prepun kako smo zaključili ono nedavno.
Bitno je da se odvrne Ceca do daske i ko si, šta si. Samo rokaj.
Senorita
Tvoj komentar smatram onom malenom niti kojom se zaokružuje tvoje večerašnji zapis.
Lična muzička kultura je odlika koja u mnogome određuje svako biće. I prenosi se sa koljena na koljena , posredno profilirajući naš sveukupni odnos prema opštoj kulturi , umjetnosti i životu općenito.
Istovremeno muzika može biti odraz našeg intelektualnog , statusnog , tradicijskog i atavističkog sjećanja.
Tema koju si iznjedrila je sa sociološkog i kulturološkog stanovištva veoma kompleksna , i kao pojava , nažalost i na tragiku , raširena pojava u našem društvu , ali je , uz dužno izvinjenje ne bih vezao samo za naše podneblje.
Međutim , živim na ovim prostorima pa mi se dopada iskrenost , dobronamjernost , autentičnost , ali i širina osvrta , koji zadire dosta dublje u sociološku problematiku nego što se čini.
I u pravu si , bez sistematskih zakonskih rješenja i rigoroznih kazni nema nauka , niti poboljšanja.
Ne rekoše li , za ljudske hajvane , batina je iz raja izašla.
No , nojeva je na sve strane i to mnogo više nego to realnost može podnijeti.
Sretno Banditice.
Mala digresija koja tvome liku nosi romantičnu areuolu :
-Već odavno sam primjetio da je dio tebe, vjerovatno , vrlo senzibilna i vatrena Španjolka , Servantesova savremenica , a koja je igrom slučaja rođena u Holandiji , domovini vjetrenjača.
Prijatelju, ja tražim pomoć i osvjetljenje.
Pomoć ljudima, sav moj život im to hoću.
Hoću da svijetle i budu dostojni svijetla.
Hoću da budu snažni.
PS. Čista sam Bosanka🇧🇦
Bandida ,
Ne sumnjam u tvoju dobrotu , ni u plemenite namjere,
ni u tvoje dobro srce popločano iskrenom i prelijepom Bosanštinom.
Nikad nisam.
I ja sam filantrop . Uglavnom . Ograničeno.
Godinama dolazi skepsa , mada me uvijek bunila spoznaja :
Kako željeti dobro i pomoći onome koji to ne želi prihvatiti ?
No , to je jako široka tema i ja ne bih želio ,
na ovom mjestu pronicati u njenu suštinu.
Ima i jedna čudna realnost :
Dobronamjerni ljudi često bivaju natakareni od onih
kojima se pomaže .
Što vodi konkretnom pitanju :
Da li je bezrezervni altruizam prihvatljiv?
Mir s tobom mila Prijateljice