Ukralo se još jedno proljeće. Tiho i plačno ove godine. Behar je stidljivo okupan kišama i nestao je brže nego je uspio da procvate.Umorno su latice u noći padale na mokro tlo, nepovratno. Niko nije vidio, niti čuo, mogao je samo da nasluti kako je izgledao taj prizor. Najljepše što je ostalo u jednoj godini za čovjekovu psihu počelo je da se briše. Brže nego inače.
Onu bačvu izvora nove energije je neko izvrnuo na tom proplanku i ostavio je tako izvrnutu da se iscijedi i ona poslednja kap.Neiskorištena potrebna energija je tek tako propala. Možda je opomena da ljudi trebaju malo više da paze na tu jednu bačvu. Sve je postalo možda.
Brzo su zaboravljeni pupoljci iz kojih su nekad cvjetali milioni novih nada i prelijepih misli. Na nečijem licu okliznula se jedna slana suza i otkotrljala se u rijeku kiša, stopila se.
Stopile su se skupa i sve ove godine, besmisleno, kao smrdljiva topljenja plastika u jednu ogromnu izbočinu koja podsjeća na klupko pokretnih i živahnih zmija koje se pare… U proljeće.
A šta ti znači još jedno proljeće?
Da li znaš da negdje na svijetu u jednom proljeću postoji brod koji je potonuo na dno mora?
Ne znamo kad, ali je još na dnu mora.
Ostat će tu.
Vječno.
Oprosti mi Milo dijete
Ne proljeće se nije ukralo . Ni ovo ni bilo koje.
Proljeća kradu ljudi , svojim činjenjem i ne činjenjem. Proljeće se uvijek vraća , veselo , beharli , cvijetno , sa nadom da će ljudi shvatiti da je ljubav sve što imaju.
Kada vidi suze i bol na ovom dunjaluku , proljeće nema izbora , povlači se, stopu stopu , tiho i plačno , istovjetno onome što ti svojim poetskim kazivanjem bilježiš .
Sve je tako kako ti zapisuješ i boluješ .
A opet i pored žala za ovim proljećem koje su nam ukrali , u nama živi nada da će ono bure isplivati i svoju nutrinu punu svjetlosti , sunca mirisa i boja poslati onima koji i dalje sanjaju i vole.
Vidiš , ni ovo proljeće za tebe uopšte nije loše . Stigneš sve . I cvijeće mirisati , i biciklo voziti , prirodi se diviti , voljeti i život živjeti. I tugovati .
I ono meni drago , vratila si se poetici , izvornoj i vrsnoj . Vratila si se Moševcu , zemlji svojoj , gdje si učila ljubav , snove i riječi.
Ne zaboravlajam ti si kao dijete otišla u tujinu , a riječi ti sa pera slaze kao da nikad nisi ni otišla.
Ća je život ako suza ni ? Ća je proliće ako srce ne boli ? Ća će nam cviće ako ga nemamo kome brati ? Ali nije baš tako grozno . Suze prestaju same od sebe . Bol se priguši . Cvijeće i dalje poklanjanju oni koji se vole. Doći će red i na druge . Sve je u parovima .
I nada je u nama , i novo proljeće , i svi novi stađuni će biti ljepši i sunčaniji , razigraniji i samo naši.
Hvala na lijepom osvježavajućem i inspirativnom zapisu . Nema veze ako je sjetan . Elegija je u svima nama zapisana od iskona. Kad je iskrena oplemenjuje dušu .
Evo uskoro počinje pravo majsko poroljeće , pa će onda lipe cvati , ruže procvjetati , život mirisati. Obećavam !
Sretno Banditice