U 95 godina života stane 10 minuta.

Što te nema, štooo teeee neeeeema, što bi rekla poštovana Jadranka Stojaković.

Znate, a ne znate, sastavi te u minuti, jbga.
Krenulo po dobrom, dva puta proslavila ovih 35 godina, jednom na sitno i prekrupno, jednom baš na krupno do ujutro.
Neću da se hvalim, al mene nešto voli i staro i mlado, ko ja veseljak i pametna budala.

Od neka doba kod mene po stanu se i kolo igralo, niko ne zna kako se to igra, naši, stranci, sve se to za ruke pofatalo i udri😂😂😂😂😂😂😂

Nego oozbiljnije, što me nema.

Eh ne znate, al znam ja.
Imala sam jednom prijatelja rođenog 04.10.1927, da! Dobro ste pročitali. Kroz jednu slučajnost od 2016 taj čovjek i ja smo postali veliki prijatelji. Pogotovo kad je korona krenula. Ja sam mimo svog posla obavljala njegove kupovine, sadila cvijeće na balkonu, kad sam mogla pravila mu lukovice , kolače, supe… Toliko je stekao moje povjerenje da mi je zadnje dvije godine na moj žiro račun slao po 1000 Eura, ja dignem i odnesem mu, jer taj čovjek nije izašao iz svog stana od kako ga znam, malo zbog bolesnih nogu, a i zbog korone. I to je išlo 10 puta tako sa parama.
Razbolio se bio za svoj rođendan i ode u bolnicu, al i dalje kad je bio opet kući, Senorita Bandida je bila tu ko i uvijek.( naravno da sam išla u posjetu u bolnicu)
Taj čovjek mi je ispričao nevjerovatne priče o drugom svjetskom ratu pa na dalje.
I da skratim priču, stojim ja jako hladnog 17.Decembra ispred njegovog stana i zvonim, al niko ne otvara. A jučer pričali bio top fit iako je sjedio u kolicima nakon bolnice, izdala snaga. Meni u padžetu 1000 Eura od mog djedice, podmjera u cegerima i skuhana supa u rukama, al niko ne otvara.

Da skratim opet priču i kraj priče, došla mrtvačka kola, ja ušla u stan i oprostila se od svog prijatelja koji je ležao mrtav na svom krevetu.
I samo da znate, 95 godina života je stalo u 10 minuta pakovanja leša.
Ja sam plakala ko malo dijete.

Volio je motor i bio je u DKW klubu od pedeset i neke do kraja kluba, ( DampfKraftWagen koji je poslije postao Audi) poslije je volio snažnog BMW-a, imao je parkiranog crvenog BMW-a novog kupljenog 1991 u garaži, nikad ga nije prodao u nadi da će ga moći jednom opet voziti, a zadnja dva auta koja su ga vozila bio je moj crni Benz kad smo prošle godine išli zubaru i sad u subotu kad ga je odvukao crni mrtvački Benz.

Izgubila sam jednu od značajnih osoba u životu.
Opet. Opet. Opet.

PS. U srijedu je bio sin od brata u stanu, predala sam onih 1000 Eura.Jebale vas pare da vas jebale.

Pss. Za sve ove godine nikad mu niko nije došao osim mene.

I na kraju, to ti je život.

Najljepše razgovore smo imali, najkul muziku slušali, falit će mi uvijek i zauvijek.

Zauvijek u srcu, još mi iz šege dođe tu noć 17.12 na 18.12 u san i sav nasmijan diže čašicu i nazdravi mi sav sretan! 🙂

Et to je bio moj prijatelj ❤️🍀sretno jednom od zadnjih džentlmena prošlog vremena 🌹