Najbolje je istini gledati u oči.

A jeste, istina je, nekad je ovaj svijet bio puno ljepše mjesto, svega što se tiče. Bilo je uvijek i problema i problemčića na svakom frontu, ali mislim da je bilo više duše u svemu.

Definitivno, ljudi su bili drugačiji, bilo je više srca.

Sad većinom tijela koliko hoćeš, a sve futrola prazna do dna.

Imam neki osjećaj da su ljudi zaboravili živjeti.

Pa jebo ga mati da ga jebala, đe može bit dobro odvalit se uz Cecu? Ili što bi onaj reko:” više se nokti nadogradilo u BiH nego autoputa”

Ma i ne može drugačije kad su legende počele da umiru ili da dižu sidro sa Bosanskog tla, a oni koji su iole normalni povukli se u svoj život.

Nemoj da shvatite kao kritiku, samo je zapažanje, ko i zapažanje koje gledam i ovdje svaki dan.

Narod izludi. Ja ne znam šta je ljudima.

Nikom više ništa ne smiješ reći, sve drsko, odmah bi u konflikt, kad zagrize ko Pitbull, ne pušta.

Ma marš ba, dosadilo mi biti dobra prema ljudima i lijepo objašnjavati neke stvari.

I tako i ja ko pametni knjiški ljudi, svoj svijet furam, zid oko sebe digla ko Šipak, kad vidim na kapiji ko je ocijenim može li se dalje pričati ili ne, ako ne, zatvorim kapiju i doviđenja mala raja, Bog vas veselio.

A jeste, glupo je reći da je sve prije bilo bolje…

A jeste.

Ev nam jedna slatka nota da zaspimo bolje, sanjajući o boljem svijetu nego što je ovaj danas.