Puno stresa, ja lepršam nad svim

A ipak me ponese i odnese ko i sve nas kad čujemo, saznamo i registrujemo.

Za ovo vrijeme dok nisam bila aktivna, čula, saznala, registrovala i sortirana, jer bez reda nema ništa, a ni bez rada. Nije to bilo pogrešno Omladini dati fizički rad kao obavezu, inače pojedoše se ne znajući šta da rade. Ako si žensko sadi cvijeće, ako nećeš ašov i lopatu. Ha ja.

Ja sam također tog mišljenja da omladini treba dati posla u ruke, da zarade sebi dinarčić i skuže u startu šta znači zaraditi dinar, cent, novac, pare, šoldu, money.

Tako će manje roditeljima srati za vrat.

Ja sam Azruki rekla za 16-ti rođendan , hoćeš luksuz idi ga sine zaradi, Našla je posao u Burger King. I dan danas mi pominje to iskustvo. Nikom i nikad i nigdje ne pada lova sa neba sine moj.

Sjetim se tako sebe u njenim tim nekim godinama, a ko da je jučer bilo imati dvajestinešto, one ispod i ne računam.

Bez da poredim, radila sam ko konj i kobila skupa od kako znam za sebe. I plakala sam i nervirala se i patila. Ali ima jedna dobra u tome svemu, gledala sam najbolje koncerte koje sam mogla. Plaćala iz svog džepa i ne kajem se ni sekunde.

Na kraju krajeva ja se ne kajem ni za šta u mom životu. Kajem se samo za propuštene prilike, a to su trenuci kad sam mogla biti tu, teoretski i povremeno, a nisam, ko npr pičim autom pored njene kuće i umjesto da kažem de vrati se da je zagrlim samo, ja to nisam uradila, jer malo je vremena i žuri se uvijek negdje u kurac krasni. Takve trenutke u svom životu žalim.

To žalim.

I žalim proljeća, ljeti, jeseni i zime kad nisam bila uz svoju kćer uvijek tu dok je bila mala. Jer sam radila. Jer sam bila negdje drugo.

Samo to mi je u životu žao. Da mogu još jednom živjeti to bi promjenila. Ništa drugo.

Što volim Stones i čemu jezičina?

Zbog 60 godina istrajnosti i ljubavi, naučili su me puno toga, da ne treba nikad odustati i nisam nikad, valjda mi se to upiše nekad u ćage ko i ona Koštrina: “ti si borac za život”! Pa naravno da sam. Moram i hoću i mogu.

Variram trenutno na više ispod deset ispod nule.

Kad vidim svijet oko sebe ne MERE druže drugačije.

Hajd baš lijepo da smo se ispričali na brzaka.

PS. Mark iz Dire Straits je neki cilj od koncerata, pa et držt mi fige da se i ostvari.

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

6 komentara

Komentariši