Idemo dalje.

Slušam neku svoju Playlistu pa se pominju neke Senorite, uh rekoh, stani malo, pa ja sam ona neka Senorita Bandida i pišem ko fol neki blog, a nije me tamo bilo jedno 600 sati.
Kaže mi neki dan drugarica blogerica da napišem opet nešto. Pa rekoh bi ja da se nisam ovoliko povukla u svoj svijet, a vala i nemam šta pametno reći. Mislim, mogu ja nešto pisati, jer mi nije teško, a da će kome šta značiti i pomoći, neće. To odmah da naglasim.
Šta ima kod mene?
Bacila sam se u neke duge šetnje po nekim livadama, nigdje nikog, samo ja, zelene poljane, nebo i moje misli, a i muzika. Kad moram na posao isključim se. Kad imam slobodno uključim se.
Ovo proljeće je ove godine pomalo škrto sa svojim temperaturama. Jednom na početku Aprila sam ustala u prvu i zgrtala snijeg sa auta, poslala ga u p. m
Inače neka hladnoća se uvukla u kosti, ko valjda i ljudi hladni, a sve više to i postaju. Ma i nije mi problem, nikad mi i tako nisu bili jasni ljudi koji ne mogu biti sami. Ja mogu i te kako da se zabavim sama sa sobom. Uvijek ima nešto što me zanima i što mogu raditi.
Ploče više ne kupujem za sad, jer je postalo skupo, a krenut ću opet dalje kad me opet krene ta manija, jer to je ono što se skuplja čitav život. Na TV gledam samo dokumentarce o životinjama i poneku seriju, preko mjesec nisam gledala vijesti. Nit namjeravam, ko što se ni ne namjeravam vratiti na FB.
Ako koga još šta zanima nek pita.
Namjeravam sekundu doletiti do BiH krajem Maja, poželila sam svoje sobe i pogleda sa prozora. Onu šaku naroda kojeg volim.
Maštam ponekad o vremenu prije rata.
Sada u Aprilu prošlo 30 godina od kada više ne živim u BiH. Šta reći. Ništa.
Neću dalje sada pisati, pojela sam neka dva keksa pa me hapilo. Ma ustvari hoću, zabavno je. Šta vi radite narode? Jel i kod vas nestašica za ulje i brašno ko u Njemčiji? Zamislite, ulje dobijate na kasi i to jednu litru, ko i kg brašna, mislim, halo, šta je ovo? Ljudi kupuju ko da će rat🤪jebo ih on. Ja sam rekla svom zetu koji je bio u ratu 4 godine, rekoh, ako krene ovdje ti ćeš nam biti komadant, jer si iskusan borac😄
Ja vala ne štekam ništa, nek bude šta će biti. Ma i ne zanima me ako ćemo najiskrenije. Žao bi mi bilo samo djece. Svoje, tuđe.
Uvijek sam govorila, ljudi se ispaljuju u svemir, a nisu u stanju živjeti na ovoj zemlji u miru. Koliko naroda bezveze izginu, al nećemo više paranoje. Meni je uglavnom lijepo, jer ja volim slijepo što bi rekle Divlje Jagode. Poželila sam ipak nekog malo većeg derneka sa rajom koju volim. Da se radujemo i smijemo kao nekada kad je ovaj svijet bio neko ljepše mjesto. Ne znam kad je to bilo, ali bilo je valjda nekad.
Uglavnom, uglavnom puno srdačnih pozdrava iz ovog hladnog Aprila i da mi budete živi, zdravi i veseli.
Meni se nešto sluša The Cult.

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

9 komentara

  1. Ođe bez nestašica😊
    Valjda smo na vlastitoj koži skužili da rat krene onda kada nema šanse da se pomisli da će biti rata, bar za nas “obične” ljude, šta god to značilo.
    Međutim, informisali su me da je u Švicarskoj svaka ostava i svaki podrum dupke pun dugotrajajuće hrane. Ljudi namirnice pohranjuju i u ormare za garderobu😁
    Priča je da je vlada interno pustila glas da se tako radi.

  2. I ovde je ograničeno kupovanje namirnica… Za rat, mislin da se neće desit neki novi svjetski rat jer bi to značilo smak svita. Mada, iskre frcaju… Uživaj u odmoru Senorita, zaslužila si. I da, fakat navrati češće na ovu našu (malu) virtualnu zajednicu. 😊

  3. Jel ti to na play listi Senorita od Justina Timberlakea haha?

    Dugooo već ne živiš ovdje, dobro si ti išta naše sačuvala

    Što se tiče ulja, mnogi su ovdje izjavili: “ako nemaju suncokretovog, neka koriste maslinovo”, što je jednako onoj “ako nemaju kruha, neka jedu kolače”

Komentariši