Sad će novi dan.
A to kad ću ja objaviti svoj post o kojem pišem moja je lična stvar.
I razumi ili nemoj, al tako je.
Ja sam Carica.
Svojih misli, svog bola, svog osjećanja i svog života. Ovog kojeg dijelim sa vama preko 14 godina.
I sad zamislite neko mi priča i bali svoje bale.
A neko mi priča ozbiljne priče.
Ja volim saslušati od pjeska, travke, zrna, mrava kojeg nisam zgazila, crnačkog bola, bjelačkog bola, istine, neistine, slona… Moći i nemoći, stanja konfuzije, odjele, siromaštva, strane svijeta po zvijezdama. Strane svijeta po religiji, snu, stanje svijeta po imaštini. Po neimaštini. Stanje svijesti.
Stanje svijesti.
U momentu u kojem se nalazimo.
Pa budi pametan, misliš stvarno da su se nesvjesno stvarale neke pjesme u Rock istoriji stranoj i domaćoj? Nisu.
Stvarale su se svjesno sa porukom.
Da postaneš jači u onom čemu ideš.
Bola je bilo i bit će.
Al važno je znati prepoznati i nju. I prihvatiti i tu bol.
U duši.
Ko tri mača kad ti prodru kroz srce.
Al bolje i to sve neg bit šupak u životu.
Ko hoće bujrum mu.
Koliko se sjećam i koliko me misli prate nikad nisam bila šupi i to me raduje. Možda jesam, al sebi sam, a to me posebno i izvanredno raduje.Sebi.
Razumi riječ čovječe SEBI!
Snažno, Senorita. ?
Hvala, hvala❤️
Ti si i meni carica moja lična❤️
Carice❤️