Proljeće 2022

Grudve zemlje još nisu spremne zagrliti proljeće.
Al ako ćemo iskreno, ni proljeće još nije spremno zagrliti bilo koga.
Umorno je.
Al mu ne daju nikako mira one prve visibabe što se krevelje ko ludak na ev skoru terapiju.
Vuče ga hladnoća prema dole i taba mu po mozgu ko malo dijete koje skače na livadi u jednom mjestu.
I skače i ne prestaje svojim crvenim gumenim čizmicama da skače u mjestu od huje, a ustvari lupa u mozak proljeću.
A dijete ko dijete, odakle će to znati?
Da baš proljeću se po živcima skija?

Pretvorim se i ja u proljeće.
U moje prvobitno stanje, pa srljam i udišem i izdišem, mislim na toplo Sunce, iz krada gledam krošnje koje se njišu.
Mislim o povratku i želji da svi znaju da je proljeće jedino ono pravo, a mnogi ga tek tako jednostavno propuste u sebi, u mislima i u svom životu.
Proljeće je obnova u našim dušama.
Samo kad čujem ptice sve mi bude jasno.
Obnovim proljećem ne dušu i sjećanje, već tijelo i srce, pomladim ljepotu u cvatu trešnje i smiješim se tek tad ovoj jednoj meni što me kroz mnogo sreće donijela do ovog trenutka.
Ovog dana.
Za koji sam zahvalna u nekih milion načina.
Da još sam živa i da mogu da osjetim.
Život.
U punoj energiji i onako da ga živim kako ja još želim.

Evo da vam ispričam priču.
Stvarnu.
Pa ako želite saslušajte.
Gospodnjeg dana, 09.02.2022 sam u domu za nesposobne prvi put obišla S. A nakon njegovog snažnog moždanog udara prošle godine u Aprilu.
Mislim da sam pisala o tome, pao je u komu, zdrav i prav momak.
Kažem momak, jer je bio mega cool lik i sa 48.

Hej moj blagi Bože, što et…

Bila sam 2 sata kod njega, sjedi u kolicima, totalno nesposoban, fizički, propao, smršao, izopačio se izgledom. Što me radovalo 90% mozak još zna i sjeća se svega.
Priča jako tiho i treba mu vremena da izusti.
Zarobljenik u svojoj nevolji, svjestan nje.

Poslije posjete sam nepomično pola sata sjedila u autu i plakala ko malo dijete.

Udarilo me u dušu ko komet!

Ljudi moji, radujte se ovom proljeću više neg ikad, et molim vas!
Radujte se svakom danu.
Kad ustanete da perete zube, pogledajte se dobro u ogledalo, ma i poljubite ga, odnosno sebe, molim vas et!

Nemamo pojma kako sa jedne sekunde na drugu može da nam se preokrene život za °360!

Uživajte svaki dan kao da je zaista poslednji i volite život i činite sve što želite!

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

Komentariši