Dobar dan, dana gospodnjeg 29.12

Ma i nije baš nešto dobar.

Danas je njegov rođendan. Imao bi… Dovoljno godina. Ali niko nije toliko mlad da nebi mogao odmah umrijeti. On se odlučio umrijeti kao “mlad” čovjek. Sve mislim da će se pojaviti negdje iza ćoška, ali toga nema i ne postoji. I to pred prvi dan proljeća, otići tek tako, ne znam kolika je to tragedija zaboravila sam i neću da je se sjećam. Samo mi je krivo da sam vidjela već u viziji bijeli kamen i zlatna slova njegovog imena na kamenu. I tako je i bilo… Ali nije bilo pomoći. Neki ljudi i jesu najsrećniji kad odu na drugu stranu. Od svih bitnih datuma samo njegov rođendan nismo nikad skupa proslavili, jer nije se dalo.lmam evo sada njegov rođendan, samo fali on kao

slavljenik. Baš je smiješno. Ostavio je ogromnu prazninu iza sebe. Uvijek tako neki dragi ljudi odu. Ko i onaj moj rođak koji se upucao. I imala sam i za njega viziju i da će to biti on.

Kako je ružno izgubiti nekoga svog. Ko ti je drag. Prođeš pored kuće, ali nema te osobe i nije otišla negdje na odmor ili kupovinu. Ta osoba je umrla.

I moj vam je savjet da kad nekoga izgubite da ga što prije pustite od sebe, jer najbolje je tako.

On je živ muči se, on je mrtav kurči se.

Živa istina. Mahni rukom tamo negdje i zaboravi i kreni dalje, jer šta mi imamo sa mrtvima?

Ja sam jako vezana i za mrtve, ali rekla sam sebi da ću u Novoj sve to sravniti sa zemljom. Ili što bi rekao on pošutaj sve nogom.

Kako god, utušit ću ovaj osjećaj da mi fali. A njegov rođendan ću slaviti sa prijateljicom koja je poslije njega došla u moj život i koja ima rođendan, evo baš danas. Čudni su božiji putevi.

Vjerujte mi!