Svjetska pandemija. Umiru ljudi. Čitav svijet nije oke.
Bez obzira kako ja na ovu pandemiju gledam imam za sebe odlučen stav.
Ja ću se radovati i misliti na ljepotu života.
Za početak: poželila sam otići na Jadransko more. Ali najviše zbog jedne stvari. I to poraniti ujutro oko 5.30 i krenuti u šetnju duž obale.
Koja ljepota, koji mir, koje more.
Et, to mi fali i par ljudi koje nisam dugo vidjela iz BiH. Doći će opet jedno ovako jutro, sjedit ću uz obalu i razmišljati o godinama pandemije i da su i one imale neki razlog…
Sjedim na obali, ponovo, divno je.
Juli 2028, ja iz budućnosti?
Dobre starke i dobro more 🙂
Crvene uvijek cool, jutarnje more mega cool?
Divota?
Tucepi? i svidja mi se “ja iz buducnosti” ?
biće sve ok ?
Ja bih tako trebala ovoga juna 🙂
❤️