Ne znam kako je vama, a meni je ovako.

Et neke sam ko sretne ruke od rođenja, nikad nisam bez para.
Nekad ih imam malo, nekad malo više. Nisam neka osoba koja mašta da kamari pare za neku kuću ili penziju. Ljudi ne razumiju da mi materijalizam ne znači ništa. Kad mi se nešto svidi kupim to, kad mi se jede nešto vani odem i kupim ili nazovem dostavu. Ne razumijem ljude zašto misle samo na tu penziju i pare kamare za nju. Ko ti daje garanciju da ćeš je doživiti? Zašto ljudi žive u budućnosti u koju možda nikad neće doći? Ne ba, sad živim, a ne u godini 2045!
Nije et da nemam nešto para u šteku, ali brate čim se mogne opet putovati odoh na putovanje i potrošit ću koliko god mogu, jer ja sam sebi najpreča. Kupujem sebi odjeću koju volim, kupujem ploče grupa kojih volim, jer volim ploče(ako ko ima da proda koju nek mi se javi) kupujem skupe parfeme i sve ono što volim i u čemu uživam. Zapamtite sebi dobro, lekcija 1:ništa nije toliko skupo koliko je život jeftin. I ne, neću nikome ni poslati ni posuditi. Jedna je samo osoba na blogu kojoj bi pare posudila. Lekcija 2 čovjek/žena, auto i pare se nikom ne posuđuju?

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

15 komentara

  1. Zato što je jeziva stvar kada si istovremeno star, bolestan i sa izrazito niskom penzijom za koju, prije svega, ne možeš da kupiš veoma skupe lijekove koji nisu na esencijalnoj listi. A, ne možeš ni da se ubiješ, niti da umreš samo zato i kada želiš. Zato ljudi pred treću dob štede novac za duboku starost, bar u Bosni. I smatram da je to i pametno i krajnje odgovorno, i za njihovu vlastitu i za dobrobit njihove djece.

Komentariši