… If I could start again A million miles away I will keep myself I would find a way…



Šuma.
Cvrkut ptica.
Dan je onako, ko pomalo Sunce se probija kroz visoke krošnje.

Na velikom panju njegova urna, ispred mali vijenac ruža i bijela minijaturna gitara.
Pored stoji njegovo najdraže pivo i svira EKV na sav glas.

Puno se Rokera okupilo tu.
Neko bi rekao kao scena iz filma, al nije, stvarnost je.
To je bio on, Rock ‘n’  Roll.
Volio je svoju gitaru.
Volio je i svoju ženu i kćerku koja nije prestajala plakati.
Volio je i svoju raju.
Zato smo mu i došli na zadnji ispraćaj.

Ponijela sam u džepu 12 trzalica Gibsona, a 12 trzalica Fendera.
Nije se nikad mogao odlučiti koju gitaru više voli.
Stavili smo dvije u iskopanu zemlju pored velikog hrasta gdje se spustila njegova urna, urna koju su njegova žena i prijatelji spustili u zemlju dok su svirale Majke sa pjesmom Teške boje.

Ostale trzalice sam podjelila njegovoj raji iz benda, dvije sam ostavila sebi koje ću uokviriti i staviti na kuhinjski zid među ostale Rokere.


Bacam iz ruke zemlju na njegovu urnu i vidim iz te perspektive kako se moja ruka otvara i kako zemlja na urnu pada.
Poslednje zbogom.

Okrećem se i odlazim i gledam u svoje crvene starke.
Vidim da Sunce obasjava svaki djelić šumskog tla.

Ostaje sjećanje na velikog Rokera koji je 4 godine branio Bosnu i Hercegovinu od agresora.
Koji je bio dobar čovjek i kojeg mi, koji ostajemo, nećemo nikada zaboraviti.

R. I. P drug

Senorita Bandida
Imam pištolj u džepu, peng, peng 😎

8 komentara

  1. Riss, jako neobična sahrana, najneobičnija koju sam vidjela. On je htio tako, ništa vjersko.
    Hvala, uvijek sam tužna kad umre neko drag, ali kad ode još jedan pravi Roker, osjetim da ode i jedan mali dio mene😔

Komentariši