Tri, četiri, 10 dana u rezervi. Pojma nemam.
Ne ba, ne mogu ja to, daj mi front.
Ja sam borac, nisam kurac što sjedi i čeka kad će bit udaren.
Ja sam ona što trči kroz džunglu i brani se.
Ko u Apocalypto.
Nisam žrtva, a nisam ni agresor.
Ja sam borac za život!
A to sam bila kratko zaboravila.
Teoretski i povremeno, izgubljena na trenutke.
Za mene je i drvo i kamen i zemlja i metal i vatra oružje.
I onaj nevidljiv zrak.
Sve mi je oružje kad moram da se branim.
Al odlučila sam, jednu i jedinu pametnu za sebe.
Neću više da se branim.
Hoću da budem ona ptica koju Bob Dylan nije opisao.
Opisao je sve druge, one vezane za nebo.
Ja nisam one.
Ja sam ona koja nije vezana ni uz nebo!
Skršit lance sa sebe i bit miran.
Zauvijek.
Kad padnem sa orlovskog leta nek mi to bude zemlja i nek mi ona pojede srž i kost, a ne zabluda da ne smijem slobodno kroz svoj život letjeti.
Ejh, kurac ću ja svoje dragocjeno vrijeme, koje se neće vratiti, na zablude trošiti.
Možda bih sad samo mami na koljena klekla.
Al nikom drugom.
Đes ba Bando, nema te…
Sve ispišeš, za svaki slučaj malo sačekaš, okreneš list, na sljedećem označiš novo poglavlje i to je to. Eto, baš ovako?
“Sve je to od lošeg vina”:)
Tram ev me, tebe poželila❤️
Vasionka, tako će i biti?
Tajni, nema lošeg vina, ima samo lošeg društva?
teske rijeci
Lulaš, ne boj se, neće tebi teta ništa ?
stas mi haha
Nek’ prenoći ♡
Pa neka si vala, i imala si koga.
Uuu ovo je jako…
Ma ja, u tebi 2 m u meni metar i žilet?
Musty Day, prenoćilo?
Pa znam ja Tram da si ti san snova❤️?
Romanoff, ponekad napišem i ja nešto jako, al ni približno jako tvojim postovima❤️