O6.Septembar.2019
Novi dan je počeo vekerom u 2.45!
Da, dobro ste pročitali.
U 3.30 bus kreće kroz pustinju do cilja.
Naporno je, ali navikne se čovjek na ovu vrstu umora.
Ako želiš nešto da vidiš ustaneš i u 2.45 u svom dugočekanom odmoru.
Izlazeći iz Assuana, skrene se desno i onda voziš 270 – 280 km samo pravo kroz pustinju.
Negdje oko 5.40 je bila pauza, u sred pustinje opet jedan bar, restoran, sam samcat.
Bila sam prijatno iznenađena.
Izlazak Sunca u toj ravnici pijeska, sam taj objekat tako jednostavan bez vrata, bez prozora i pas zvani Tusca sa kojim sam odmah sklopila prijateljstvo.
Definitivno ga neću zaboraviti.
Crni pas, sa umiljatim očima iz kojih je zračila dobra duša.
Nakon pauze daljna vožna do Abu Simbel.
Došli smo busom tu oko 7.20
Sunce je već pržilo.
Čini mi se da je danas bio najtopliji dan.
I onda oduševljenje ugledajući hram od Ramsesa II.
Ramses II. je bio izgleda neki zafrkan lik, dugo je živio, gradio po Egiptu, imao puno, puno žena i djece.
Ipak je pored svog poznatog hrama u Abu Simbel izgradio hram svojoj najdražoj ženi Nefertari.
Bilo je divno biti tu, djelovalo je kao u nekom polu snu, ta ogromna građevina, pustinjska toplina, i što je pravo interesantno, nekada u šezdesetim ovaj čitav hram je bio isječen na komade i kompletan je prenešen sa jednog mjesta na drugo, jer da nije bio bi sad pod vodom! Naravno, našla se firma za tog posla iz Njemačke, poznata Hochtief firma koja je taj čitav moćni hram uspjela za 4 godine da pomjeri sa jednog mjesta na drugo. Ludnica!
(Ps. Isto se desilo i sa Isis hramom u Assuanu)
Evo par fotografija jer uvijek pokaže ono što se neda najbolje riječima opisati❤️
Po povratku brod se okrenuo u Assuanu i krenuo prema Edfu gdje će prenoćiti. Napravio je mali stop u predvečernje sate u Kom Ombu gdje sam sa Sobek Tempel popila oproštajnu kafu. ?
Fatamorgana 
Mila damo
Tvoj jako izraženi smisao za decentno zapisivanje hodoljublja,
je već odavno zamijećen komentarima na blogu.
Ja bih ovaj put istakao tvoj posebni , umjentički dar za fotogrtafiju .
Osjećaj za prostor, kompoziciju i harmoniju ,
koji diskretno slijede vrijeme i prostor,
obogaćen istančanim smislom za pravovemeni odabir trenutka ( i detalja ) ,
u kome boje postaju prelijepe , nježne i milovane ljubavnice kamere,
koja ih , kao vrhunski estetski ugođaj , nesebično nudi oku posmatrača ,
je ono što bi poželio svaki profesinalni umjetnik fotografije.
Posebno fasciniraju nestvarni pejsaži bez ljudskih tvorevina.
Bravissimo!
Hvala za lijepe riječi hajrobleki ?