… mi se učinio tajanstven i vrlo podoban za majsku šetnju.
Lebdio je proljetni miris pred kišu u zraku.
Koraci nisu bili teški, baš lagani i mirni.
Mirno je i to mjesto, lijepo uređeno drvećem, cvijećem, kipovima u obliku anđela spuštenog pogleda i raširenim krilima prema nebu.
Kipovima sa uklesanim licima tih poznatih ličnosti koje tu vječno spavaju.
Malo je možda ružno reći, ali lijepo je to groblje.
Tu navodno leži i dragi Jimbo. (što ja i tako ne vjerujem)
Nije mu loš grob, vidi se da je uvijek neko od fanova tu i da ga ljudi nisu zaboravili.Pun je cvijeća, svijeća…
Pa ne bi me bilo čak ni noću strah proći tim Pere Lachaisom, kažem, lijep "park" za šetnju i ne zaboravi se lako. Dođe tako ponekad u misli i podsjeti na lakoću koraka i miris proljetnog zraka pred kišu.
03.07.1971 – 03.07.2019 Jim Morrison
Ljubim ruke Mila Damo
Gdje god bio , Morison je sada u dobrom društvu.
Kundera je zapisao „Nepodnošljiva lakoća postojanja“.
Dorsi i Indexi su izveli „ Nepodnošljivu lakoću sviranja“.
Mi smo živjeli „Nepodnošljivu lakoću ljubavi“.
Zajednička crta ; svi smo djeca cvijeće.
Ne po godinama i fizičkoj pripadnosti, već po srcu.
Peace sister selam
Senorita , hvala na muzici , ljudskosti i podsjećanju.
Hajrobleki, meni su Doorsi uvijek bili broj 1 i ostat će ✌🏻
A da volim Indexe, volim i te kako, podsjećaju na neka ljepša vremena koja su neki imali pravo živjeti i neka su, drago mi je za svakoga od njih 😊
I danas znam zavrtiti na 45 obrtaja LP od Doors-a, a imam je mislim vise od svog pola zivota🙃
Zike, i ja ih i dan danas slušam na sve moguće načine i jednostavno im je muzika toliko dobra da ni nakon pedesetak godina ne gubi na kvalitetu👍
Stvarno lipo.
Tvorničar i meni se dopada🙂