Kad smo bili djeca išli smo se kupati na rijeku i pecati ribu.
Uvijek sam se bojala rijeka, ali ove nikad nisam, tako da je ostala jedina rijeka u kojoj sam se ikad u životu kupala.
Volila sam otići u njihov kraj i bilo je uvijek prijatno i lijepo.
Ljeti i zimi.
Trčali smo niz livade, zezali bi krave s tim što bi pokušavali zaditi cvjetić među rogove, a onda bi dobili po prstima.
Volili smo skakati kroz sijeno na tavanu štale ili se skrivati od roditelja i zezati ih iza ćoška.
Zimi smo se grudvali, tako eto kako to djeca imaju običaj.
Znali smo se od rođenja i bio mi je brat kojeg nisam imala.

Nakon rata sve je bilo pomalo drugačije, jer su se putevi razišli.
Odrasli smo i viđali smo se bar jednom godišnje.
Uvijek mi je bio drag taj momak, bio je tako poseban i fin.

Al eto, desilo se nešto što nije mogao prebroditi i digao je ruku na sebe, što nikad neću moći zaboraviti…
Ostala je gorka istina i velika tuga i bol u srcu svih nas koji smo ga poznavali.

Opet ću ići u njegov kraj, prolazit ću pored prazne kuće, pa onda dalje preko mosta i gledat ću u rijeku u kojoj smo se kupali kad smo bili djeca…

1975-2019 Brate moj, nedostajat ćeš vječno.
Senorita Bandida
Imam pištolj u džepu, peng, peng 😎

7 komentara

  1. Prelijepo dijetinjstvo na koje vrijedi zadrzati i njegovati lijepo sijecanje i sacuvati sve uspomene i u njima tako drage i fine ljude, bas onako kako bi oni zeljeli da ih zadrzimo.Vjerujem da on ne bi zelio da osudjujes sebe za ta nesretna dogadjanja, vidi se iz tvojih rijeci koliko si ga volila i cijenila, a vjerujem da je on to i znao.Drzi se,znam da je tesko na pocetku zato ti zelim sto bolji oporavak ..sa manje bola , a vise lijepog sjecanja..Senorita🖤

  2. Dobri ljudi ,
    (mislim da je bio dobar čovjek)
    odjednom presvisnu.
    Umore se od dobrote i davanja,
    pomisle da ne mogu nesreću i zlo više podnositi,
    i odluče da usniju.
    Praznina jeste veoma bolna ,
    ali velika ostavština u sjećanjima tješi.

    Počivao u miru ,

    A tebi iskrena sućut mila Damo.

Komentariši