O pjesmama.

Probudim se jutros, odnosno, jučer ujutro i sjetim se Atomaca.
Pjesme "Djevojka broj 8"
I pjevušim je tako cijeli jebeni perfektni dan i jednostavno skontam da je to moja sudbonosna pjesma posmatrajući video i pokojnog Đosera u busu.

Nenormalno me svojom gestom podsjetio na mene.
Jede u busu, čita novine, pije i pjeva.
Fali još samo cigarešina i djevojka sa brojem 8 u očima.
Pjesma nastala 1978, a kad bi zvijezde mogle pričati, nastala je, ja mislim i godinu prije.

Furka; voziš, a vidiš propast.JBGA!
Ma to neki moji vilenjaci u glavi.
Isto ko onda kad sam uz Saxon na koncertu mlatila glavom sat i nešto i drugo jutro se probudila i pitala se što me toliko bole vrat i glava, dok nisam počela slagati kockice u glavi i govorit sebi u sebi:
"Tito i Jagodo, koji si ti manijak i 100 budaletina što ih nosiš u sebi"


Pa neke, meni je baš nekako nice.
Svaki dan.

Pa ti budi pametan kad dijeliš prostor sa takvima.

Ko što vele i pametan bi poludio.
Senorita Bandida
Imam pištolj u džepu, peng, peng 😎

Komentariši