Uvijek ćeš mi biti trn u oku, ali naučila sam na ovu bol.
Čak ni oko ne zasuzi više.
Ponekad samo sliju se kiše ko ljetni pljusak niz prozore.
Za nas u ovom životu nije bilo mjesta,
jer ja sam bila dan, a ti si bio noć.
Sreli bi se na par sekundi kada bi se ja pretvarala u noć, a ti u dan.
Zora i suton su bili naši trenutci.
Imala bih sada vremena da ti pričam o svemu, ali previše je kasno da ti pričam o tome.
U drugom životu ti ćeš biti moj glas, a ja tvoja radosna pjesma. Možda je tako najbolje za nas.
I ne trebaš mi nikada vratiti onaj dio mog srca, jer svoj dio srca nećeš dobiti nikada nazad.
Provlačit ćemo se jedno drugome narednih 100 života kao crveni konac kroz bijelo platno.
(iz nekog starog, davnog dnevnika)
Mila
U potrazi za ljepotom i snima vrlo često se vraćamo nevinosti prohujalih vremena.
I tada se zaprepastimo koliko ljubavi u nama ima , a koju neuki ne prepoznaju.
Žao mi što češće ne rovariš po dnevnicima i slikama, i pošalješ nam više ovih prelijepih zapisa.
Iako su neka sjećanja bolna ,prelijepa su ,
jer su iskrena svjedočanstva , a naša , naš život.
Hvala ti što si ovaj nježni i vrlo ubjedljivi proročki san podijelila sa nama.
Gospodine Hajro zahvaljujem na komentaru.
Kada nađem vremena pisat ću opet pjesme.