Odrastanje

Slušam ženu jučer priča sa sinčićem.
Kaže ako ga danas opet dječak šutne nogom da mu ne vraća već da ide učiteljici.
Hajd rekoh, dobro.

Ja svoju kćerku nisam tako učila.
Uvijek sam joj govorila ne rugaj se drugoj djeci, ne započinji svađu, ne tuci nikoga, al vala kad te neko hoće da šuta i da te tuče, brani se i nemoj da budeš žrtva.
Slobodno vrati.
Vi sad mislite šta hoćete, al kad mi se radi o djetetu tu mogu, ako hoću, postati veliki zloćo. Meni neko dijete šutat, eh neće vala.
A osim toga, vidim da nije bilo pogrešno, jer kao osoba u koju odrasta vrlo dobro razlikuje dobre i loše ljude, a to je velika stvar u životu.

Zanima me mišljenje kakve bi vi mame bile ili kakve ste vi mame?
Kao ova teta na početku ili kao ja?
Senorita Bandida
Imam pištolj u džepu, peng, peng 😎

6 komentara

  1. Moja curica je u sedmom razredu jedno sedam dana dolazila iz skole frustrirana i ljuta… Prvo je sutila, nije htjela da isprica zasto je ljuta, a onda sam rekla da cu razredniku poslati email 😉 Naravno, prvo me je naruzila, k’o biva sta cu pitati i onda ispricala: jedan djecak je u razredu svaki dan kad nastavnik ne gleda gurao njene stvari sa stola i ispadalo je kao da je ona to oborila. Nisam slala email razredniku, ali sam joj rekla kako ce budali stati u kraj. Nagovorila sam je kad niko ne gleda i kad se priblizava njenom stolu da se isturi i cim krene da gura stvari da ga pukne nogom u cjevanicu, i to da obavezno obuce “Martinke”, a ako on sta kaze nastavniku, neka odmah trazi da mene nazovu:)) Nije rekao nastavniku, ali itekako se zijanio kad mu je osmjeh razvukla. Nikad vise nije joj prisao, a kamo li probao oboriti knjige🙃

Komentariši