Prošli životi

Imam ljudi iz nekog dalekog i davnog života sa kojim me veže to nešto davno i lijepo.
Nikad zlo, uvijek na isti fazon, od srca.
Da se milion godina ne vidimo mi kad se vidimo krenemo ko da smo se jučer vidjeli i takve ljude posebno cijenim, jer ja sam taki čojk.

Da se evo mi sa bloga ne vidimo milion godina i da se ponovo sretnemo ja bih uvijek bila što jesam i kakvu me pamtite.
Svoja, blesava, otkačena, klinika naivna, mekana srca i bijesna na nepravdu.

Ima bogme i onih ljudi kroz život koji su vam samo suze na licu stvarali. Njih ćemo uvijek izbjegavati i pokušati sve da nam se nikad više ne vrate ni u jednom od budućih života.

A imamo i one koji se tek tako pomole u naše živote ko anđeli i svu ljepotu i bol života svedu na jedno.
Srela sam takvu osobu i uljepšala mi je život tim svojim mudrim porukama, riječima, dobrim, a ponekad i slikom nježno i ne znam kako da zahvalim.

Možda je vječno već tu pa se duše samo sretnu u jednom od života?

Ne znam, sigurno Big sve zna.


Život je zaista lijep.
Koliko god da patimo radi ovog ili onog, koliko god da se nerviramo radi ovog ili onog, na kraju sve što ostaje jeste lijepa riječ i kad bude kraj, kad se okrenem iza sebe samo te lijepe riječi nek mi zvockaju u ušima, jer sve ono ružno ponijeti ne želim.

Lijepa riječ gvozdena vrata otvara.
Nek svako ima na umu.
Istina je.


Jer..
Najlakše je biti grub.
Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

5 komentara

Komentariši