Susret sa Filigranskim pločnicima ❤️

Skrenemo u Travnik, kad tamo nigdje parkinga, popizdili oboje.
Hajde se sad handri kroz one uličice da se opet izađe na put, znači ništa od Plave Vode i Travničkog feelinga.
Krenemo dalje i hajde onda, zna se gdje, kod Fehre na ćevape.
Meni i nije bilo do jela, jer tu ima jedna radnja sa antikvitetima, a vrlo dobro znam da ima i starih knjiga i ploča.
Dobro, pojela sam ćevape, a onda upitah da nam otvore tu radnju da malo procunjam.
Uđem unutra, kad puno je to stvari, đezvice, fildžani, ćilimčići, kredenci, tespihi, slike, al pomalo onako sve zapušteno i puno prašine.
Stotine knjiga i stotine ploča.
Razbacano.
A ja kontam, daj mi života ti da ti ovo poslažem i počistim, ne mogu ja gledati ploče u neredu.
Tako puno starog Rocka, ja ko u raj da sam došla. Prolazim do kraja, kad ja pogleda na pod, leži u prašini niko drugi nego dupli album Azre i Filigranskih pločnika, pokriven paukovim mrežama i mrtvim bubamarama, a kod mene u očima se strvoriše milioni malih srculencadi.

Dignem ja ploču sa poda, pogledam unutra, očuvana je, mora se samo dobro očistiti.
Odem liku, rekoh, koliko košta ploča?
Kaže da nije na prodaju, al hajd daj mi… KM 🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣
Ja platim i odem što prije dok se lik nije predomislio, govorim svom dragom, bježimo odavde, ne dam ploče nikom više 🤣🤣🤣

Došla ev kući, očistila ploču, slušam je i kontam, pa zar si htjela baš mene tu čekati, baš meni htjela u ruke, sretnice jedna.
A veća sretnica od tebe je Senorita Bandida.

Ne mogu vam opisati ovaj osjećaj dok je evo slušam.
Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

8 komentara

Komentariši