Odlazak i dolazak godina

Ev npr. ja nenormalno sam zahvalna da postoji mačka.
Toliko je svoja i toliko privržena čovjeku, a ipak znam koliko god ljubavi da joj dam i da nekim slučajem umrem, znam da bi me počela jesti u slučaju da nema šta drugo.
I opet ih volim, jer ljubav koju mi daju dok živim ne može da se mjeri sa tim što bi me možda pojela kad umrem.
Priroda.
Slika i prilika za sve.

Pričao mi je prijatelj koji je bio u ratu da je vidio kako je mačka počela da čopka leš.
Pitam se, da li bi čovjek poštedio mačku da ga uhvati glad?
Zaista je zanimljivo na koji način i na kojoj osnovi su nastali ljudi i životinje.

Al hajd dobro, nije to tema večerašnje emisije, samo nako razmišljam, sabirem, oduzimam, množim, dijelim.
Ko i uvijek, a posebno ovako kad se bliži zadnja noć neke godine.

 Nije tajna živjeti sretno, treba se samo uvijek odlučiti na to, koliko god da ima bola i tuge u svemu.

Ja sam naučila već neki duži period da je najbolje ne gledati iza sebe. Ono: ne okreći se sine!

Jer, svaki put kad se okrenemo iza sebe uvijek, koliko god da smo optimisti, sjetit ćemo se nekako uvijek boli i tuge, više nego radosti i ljepote života.
A ljepota i radost života je ev sad u ovom trenutku dok sve ovo pišem.
Ono što se dešava, ev sad.

Molim se vječito za zdravlje najmilijih i onda za samu sebe, samo mi još zdravlje u životu treba.
Izgubiti najmilije je najveći jad u životu čovjeka, ali vjerujem da mora i za to da postoji neki dobar razlog, koliko god da ružno zvuči.
Mora da je istina da za sve i svakoga postoji neki plan, jer inače ne bih mogla da vidim svrhu svakog čovjeka, bića uopšte koje je ikad postojalo, koje postoji i koje će postojati na planeti Zemlji.
Zemlja je Majka.

I tješi me da je smrt ispravna samo iz tog razloga da neće nikoga i nikad poštediti.
Vjerujem i da nije zla, jer ona samo uradi ono što joj se naredi.

Nego dosta o smrti.

Prekosutra će doći Nova Godina 2018.
Kad sam bila dijete brojalo se još 13 godina do 2000.
Ja sam mislila već tad da će auta letiti u tim 2000-tim, jest klinac, ja još uvijek na staromodan način šaltam po cesti.

Ne očekujem ništa na kraju krajeva od Nove, osim zdravlja najmilijima i sebi.
Želim baš da svi dragi ljudi budu živi i zdravi, a vala i vi svi sa bloga.

Sreća, eh rekla sam da je skupa igračka koju nam mati kupiti ne može.
A sve ostalo nek bude bezgranična ljubav.
Bar ja tako vidim da se bez ljubavi ne smije.
Bar ja.
Pa taman i prema onoj zmiji koju sam danas držala oko svog vrata.
Jer ljubav je rešenje za sve.
Ključ.
Make love, not war✌️

 
Svim mojim blogerima želim da poželim jednu presretnu Novu 2018

Posebni pozdravi idu za prijateljicu S.
Grlim te srcem i dušom, želim ti da ti duša i srce zamlade najbrže i najbolje što mogu.
Mislim na tebe, grlim te i volim te puno

Takodjer za dragu Zike koja mi je pomogla puno, puno i koju sam napokon srela ljeto 2017
Mogle bi ponoviti 2018, ha?

Lijepi pozdravi za Hajru koji već dugo vremena svojom umjetnosti daje srcu nadu i volju da leprša. Hvala, veliko