Prva fotka na četrdeset (ps. Pišem sa mobitela, pa mi sve ko kurac, ni razmaka, ni ljepote u napisanom, koji fuck, al ko želi snaći će se)

Objavljeno od strane Senorita Bandida / 10 komentara za Prva fotka na četrdeset (ps. Pišem sa mobitela, pa mi sve ko kurac, ni razmaka, ni ljepote u napisanom, koji fuck, al ko želi snaći će se)

Laste će dolaziti i laste će se vraćati.
Ali probaj se uzdignuti toliko daleko od sebe, u nebo, a da ne umreš.
Možeš li se uzdignuti od svakodnevnice, problema, suza i tuga, a da i dalje budeš dugovječan? Možeš li odložiti vatru samo sa drvima bez vatre?

Možeš li se napiti bez vode?
Možeš li srce umotati u radost kad ti je duša prazna, možeš li možda živjeti bez srca i duše?

Kad ostaviš iza sebe ljeto trideset i deveto…Hoćeš li i tada željeti neke glupe želje osim leta?
U miru svog doma kojeg stvoriš, u miru svoje duše kojom zboriš, nisi ništa drugačiji, tek jednu sjenu udaljen od jučer.
A sjene se rado lome u čaši punoj vode na obasjanom prozoru Sunca.
I dok razgledaš oko sebe u polupraznoj sobi i dok te grle svjetlucave zvijezde sa okićenih prozora i slike sa regala i lik na njima tvog mladog djeteta….sa 40 osjetiš da ne stariš, već da postaješ vječan ko let lastavica svakog proljeća.

PODIJELI NA
LinkedInPin It
Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

10 komentara

Komentariši