Zasto sa tugom gledam za covjekom?

Koliko god da nisam vise u vremenu i da starim, vrlo dobro znam da nisam stara.
Da moja dusa pluta i da imam cast reci ono sto zelim.
U vise zivota.

Nakon vise zavrsenih zivotnih fakulteta, mislim ljubavlju  i znam da ljudi znaju biti grubi i odvratni i sebicni.
Bila sam svasta u zivotu, al ne laka roba i to isto zelim svim zenema ovog svijeta.

Al zar nebi bilo ljepse sad misliti na vinograd?

I danas dan se pitam zasto sa tugom gledam za covjekom.