Nuto, stalo mi klatno na zidnom satu, grrrrr

Drveće lagano ostaje bez lišća.
Ponekad mi se učini da u nekim danima poput ovog današnjeg dana gospodnjeg namirišem proljeće, baš negdje u daljini i na par sekundi.

Obiđem u mislima puno toga i dok se popodnevno Sunce provlači kroz žute krošnje sjetim se Bob Dylana, herbara u kojem smo skupljali dobroćudno bilje i mojih hlača na trapez koje sam nosila od sedamnaeste do devetnaeste, koje sam sama skrojila i ofarbala u plavi batik.
Samo nek je šarenila u odsjaju tamnih očiju.
Kosa mi je bila… duga.
Duga, do kajša farmerki, volila sam da pletem sitne pletenice.

Danas mi okraćala kosa do ramena, al i dalje ja ispletem pletenčicu od najdužeg pramena kose.

Šareni se život u mojim mrkim zjenicama,a ja ovako u jesen pustim sebi pjesmu i pasem mjesečinu po stranicama starih, a i novih dnevnika.

Kismet!


Ili je pun Mjesec?


Nobelovac je jednom rekao:
 

Senorita Bandida
Imam pištolj u džepu, peng, peng 😎

4 komentara

  1. Tvoje riječi bude sjećanja
    I puštam ih da plove tebi
    Jer tvojim kismetom uvijek plovi pun mjesec

    Teško je ne misliti na tebe ,
    a ne osjetiti život.
    Teško je misliti na život ,
    a nemati kismet.
    A kada mislim na život ,
    znam ,prlijep je.
    Kada milsim na kismet,
    znam ,čarolija si .

Komentariši