Sabur ili srpljenje

Nije normalno koliko volim ovaj film.
Nije.
Mislim da sam ga pregledala nekoliko puta

Ljudi su nestpljivi većinom, pa ne mogu da pogledaju, bar jednom u životu početak i kraj.
 

A et, to i jeste smisao.

Dati šansu svemu što kruži okolo nas.
Znam da je puno toga nejasno na početku.
Ko i sa ljudima.
Svi prebrzo odustaju.

Ja skoro pa nikad ne odustajem.

 

Volim osjećaj, ne radi sebe, već zbog drugih, dati do znanja, kao prvo da nisam zločasta kako se to u oblacima nečijeg mozga zbije.

Da sam sad neki kenjac, sad bi javno napisala dva imena koja će to i potvrditi, al hajd, shit happens.
Volim kad se ljudi sami sjete, oni koji su mi stali na trepavicu

Volim osjećaj slobode.
I volim bit ono što vidi u svima samo dobro, a to što drugi misle da je to naivnost… Ne to je samo nečiji odraz koliko je neko slab.

Ev meni cvrčak još svira u ovo prerano jesenje praskozorje.
Možda je zadnji.
U ovoj godini.

Nego, film o kojem se radi.

Nema mi boljeg filma i da ne razglabamo sad, meni kad udjes u moje carstvo stanovanja, sa vrata će te dočekat ova slika na zidu, pa ti sad kako hoćeš.

Hiljade pahulja bijelih…

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

6 komentara

Komentariši