Ne sjecam se kad sam prestala obilaziti polja psenice na kojima sam provodila sate i sate razmisljajuci o zivotu.
Mozda to tako mora da bude stim da se pojave neke druge stvari u zivotu i potisnu one koje smo radili do tada.
Ovog nekog pomalo kasnog Avgusta mislim bas na te poljane i da su vec pokosene i da je ostala jos samo gola zemlja.Nemam bas zelju takve da ih vidim, jer nema sta da nosi moje misli kao nekad vjetar koji leluja niz cijele poljane i ljulja maleno klasje psenice.
Mozda sam i pomalo tuzna pokusavajuci stici sve misli koje mi sibaju mozgom i nisam u stanju da ih poredam svaku na svoje mjesto (ipak, nisam zaboravila mozak u Be i Ha)
Ne znam kakva sam trenutno.
Desilo se mnogo toga sto me nije radovalo.
Dan prije odlaska na godisnji izgubila sam svoju macku koju sam prije 2 godine donijela iz BIH.
Zamislite, donesete sebi macku, sa zeljom da joj spasite zivot i da ima sigurnost i hranu i ljubav, predje sa vama 1370 km bez ikakvih problema i onda sticajem nekih glupih, glupih okolnosti ona vam pobjegne.
Puno slobodnog vremena provodim na tom mjestu gdje je nestala.
I nanovo velika tuga u srcu pri povratku kuci bez macke.
I sto je najgore ubi ta neizvjesnost.
Na godisnjem se nisam odmorila, niti naspavala, jedino prvi dan kad sam lupila od krevet nakon 30 sati ne spavanja i drugi put kad sam zaspala u groznici.Ostatak spavanja je bio izmedju jave i sna.
Na moru nije bilo lose, stim da je moglo i bolje i moj najljepsi highlight je bio plivanje ispred vodopada Kravica.
Jest da mi se srce bilo steglo od hladne vode, ali ostvarila sam jedan svoj san.Plivanje ispred vodopada.
Kravice su prelijepe, ko god moze otici neka ode, nece se pokajati.
A zatim prvi dan u BE i HA, nakon samo 3 sati spavanja i rondanja sa rajom odem u Brcko da obidjem bolesnu tetku.
Ostat ce zauvjek slika u glavi i onaj neki cemer i tjeskoba u grudima.
Na rastanku sam je zagrlila znajuci da je nikad vise necu vidjeti i rekla joj da je puno volim i gledala sam je kako sjedi nemocna ispred kuce dok smo odlazili i kako place…
Uvijek mi nekako odzvanjaju one njene rijeci u glavi…Ej moja(pa mi ime rece), nije ovaj zivot nista…
Vratila sam se sa odmora umornija nego sam posla.
Pogledala sam zidni stari sat, klatno se ne klati, stao je na 11.45
Prvo sam isla traziti macku.Drugi dan sam otisla na magnetno snimanje ledja.Doktor mi je rekao da izgledaju ko kod nekoga ko je 10 godina stariji od mene, istrosena.Ja sam jako lijep i dobar krs.
Sta je bilo jucer, to znate, pisala sam vam.
Nisam vam samo napisala da je nekad oko 11.45 moja tetka otisla.
Nisam ljuta na gospodju SMRT, ona samo radi svoj posao po zadatku.
Dodje da pokosi onda kad joj se naredi i kad je zavrsen odredjeni odkucaj srca koji je od rodjenja sudjen.
Isto kao i poljanama psenice, bude posijana, raste, stari , sazri i bude pokosena.
Eh da, nije ovaj zivot nista.
I da ne bude da sam dibidus tuzna, zivot ide dalje i u svim ovim nekim raznim desavanjima desilo se nesto prelijepo.
Moja kcerka me toliko obradovala da ja nikome ne mogu objasniti svu tu svoju radost, ali to cu ostaviti da bude nasa mala tajna
Na kraju, ovo je bila prva pjesma koja mi je pala na um.
Hvala na paznji i dovidjenja.
moje saučešće 🙁
Žao mi je zbog tetke, ali vidi ovako, barem si je vidjela i zagrlila prije nego što će preseliti.
I jedna lagana pjesmica, koja se može slušati uz lelujanje klasja <3
https://www.youtube.com/watch?v=btDRwpg6Pns
Hvala najljepsa Gracia.
Stranacunoci, bas tako sretna sam radi toga.
Hm…ko da si znala koliko puta sam njih slusala sjedeci tamo na poljanama, hvala ti najljepsa.Al opet nekako suza u ocima luta, a ne zna gdje ce.
I sto je najgore uvijek idu oni najdrazi srcu prvi.
Iskreno saucesce!
Nema spavanja kad si na godisnjem odmoru 😛
Bogatija za jos jedno putovanje u “Be i Ha” 😀
Dva puta su mi oči zasuzile dok sam čitala ovo što si napisala.
Izdrži draga. :*