Dobro jutro!

Desavaju se jednostavno stvari koje nas prave sretnim ili nesretnim i uticu na nas, ali mislim da od svega treba napraviti ono najbolje i kad nam lose krene ne smijemo nikad zaboraviti da ce doci bolji i ljepsi dani.

Sto sam starija sve vise tezim prema onome lijepom u zivotu, vremenom shvatam da sve ono ruzno ne smije da uzme maha u zivotu, jer taj isti je previse kratak da bi mi bili nesretni.

Od samog rodjenja covjek ima pravo na srecu pa se to treba i iskoristiti.

Ima svega u zivotu sto nam umara i sto nam se tovari na grbacu, sto nam otezava put, sto nas baca unazad, ali kad bolje razmislimo, pa cemu to?

Sto nam treba da se mucimo kad mozemo sve to odbaciti od sebe?

Cesto kazemo da zelimo da zivimo svaki dan kao da je poslednji, ali vjerujem da slabo ko to tako i radi, jer nosimo taj neki bespotrebni teret sa sobom iz proslosti, koji nam uopste vise ne treba, jer niko od nas ne moze otici u proslost da promjeni te neke dogadjaje.

Zaista treba zivjeti za trenutak, ciniti ono sto nas pravi sretnim, uzivati, sa zdravom porcijom egoizma, jer ostaje istina da svaki dan zaista moze biti poslednji.

Ustala sam rano, jer sam naspavana, konacno, nakon niz godina rada, napravila sam jutarnju kafu, otisla na balkon iako je jos mracno i hladno, slusala sam cvrkut jutarnjih ptica, udisala cist zrak punim plucima i osjetila sam mir u sebi i zadovoljstvo (za koje sam zaboravila u citavom stresu zadnjih godina) da uopste vise i postoji.

Zaista je tako malo potrebno da budemo sretni.
Mislimo pozitivno, filujmo misli lijepim stvarima, jer za nesrecu nikad nije kasno.

Zelim vam jedan prelijep dan i ucinite ga lijepim, kako god da je ruzan, proci ce, mislite na sebe, na vase zdravlje, ne treba vam bolji psiholog od vas samih.