Jebi ga!

Meni se ne spava, ne budi blesava…

Meni se stvarno ne spava vec dugo vremena, gombam se sa samom sobom vjecito, a umorna sam od svega ko i svi mi.
Pretvaram se opet u nocnu pticu ko nekada.
Al tad sam bila mladja pa je bilo lakse podnijeti docekati zoru, a kako vrijeme odmice osjecam da mi svaka docekana zora cuci u kostima.
Necemo biti nikad mladji nego sad, samo stariji i to svaki novi dan.

Razlog mog javljanja sada je eto takav da mi vrag neda mira i da razmisljam o tome kako je svaki ovaj dan zivota, na jednu stranu dragocjen, a na drugu prepun iznenadjenja i ne postoji nacin da se izmjeni ni jedno, ni drugo.

Jedan dan si toliko sretan i radujes se zvijezdama na nebu, prijatelju kojeg nisi dugo vidio, ljubavi, lijepoj plati, lijepim snovima, dogadjajima oko sebe, a drugi dan mozes da cujes kako ti je umrla draga osoba ili kako je u bolnici, kako ti je umro drag muzicar, kako dozivis kiks na poslu, kako te snijeg zajebe u namjerama itd.

Et tako, dragocjen prepun iznenadenja i ne postoji ti nista izmedju veselja i tuge izmedju toga.

Pa onda ti samo ostaje da izmislis sebi nesto izmedju toga sto ce te odrzati da uvijek ides dalje. Jbg.

I vjerujem da nam je tako svima.

Godine motaju, zivot cini svoje, ostavi par snova otvorenih jos uvijek cekajuci na cuda ili na definitivnu sahranu tih istih ili se odlucis da ti bude sve svejedno i stoniras kroz zivot, staris i nemas planova nit cilja, jer si prestao da se drzis planova zato sto se u zivotu i tako desi kako sudbina hoce ili kako ti je zapisano, al i ako odlucis da se boris protiv, godine motaju.

Kako god na kraju izadje na isto, jer u sustini, ovaj zivot je prolazan, nista na kraju ponijeti sa sobom necemo osim cefina i tabuta ili neke cipkane ruzne kosulje na sebi u sanduku.Jbg.

I sad da ne pisem o tome kome je sta u zivotu bilo vazno, ponijeti nista necemo osim nas dole, mozda samo dobre misli i dobra djela koja ce pucati prema gore ko novogodisnji vatromet.
Jbg, sve po zasluzi

Ma bas me vise briga, nek bude kako hoce, hocu da zivim svoj zivot iz petnih zila ko i do sad.Moj je i jedan je.Jebi ga!

Razbacam se po svom zivotu vako ko Berger po stolu ili vako ko Dzeger na bini i bude mi potaman.
Mora da je to moja sredina.
A jest.

MUZIKA!