Pocivaj vjecno u miru.

Dodje mi mama neki dan i sa vrata vice me imenom: stas se ti tako snuzdila?

Mama, umro mi je David Bowie, meni je kahar!

Zena nako gleda u mene, onaj pogled ko ne zna sta mi reci, pa na kraju kaze: hajd suti, svi cemo pomrijeti, a bio je bas popularan.

Vijest o njegovoj smrti mene je pogodila stvarno puno.
Budim se i na mobilnom poruka od dragog…Baby, jesi li cula, umro David Bowie…

Nisam mogla sebi doci taj citav dan.

Bila sam malo usamljeno dijete i sjedila sam ispred televizora.
Usamljeno dijete iz razloga zato sto je tad moj mladi zivot bio takav iz razloga o kojim nemam sad zivaca da pisem.
Igrom slucaja, tada, ne znam kako, pojavio se spot u kojem su dva tipa skakutala, pjevala, smjesila se i koja su se meni duboko urezala u pamcenje.
David Bowie i Mick Jagger sa pjesmom Dancing in the Street.

Naravno da nisam imala blage veze ni ko su oni, ni kako se ta pjesma zvala, ali to sto sam ugledala meni se mnogo svidjelo.

Sjecam se da sam ponovo svaki dan cekala da dodje opet ta pjesma.

Ta pjesma koja je bila, za moj zivot, kamen temeljac da zavolim tu vrstu muzike.

Najcudnije od svega je da sam dan prije njegove smrti objavila na blogu njegovu pjesmu.Hm…koja je to slucajnost u stvari?

Mama je u pravu, znam ja da cemo svi mi jednog dana reci pa-pa i ici cemo na drugu stranu, ali svaki put kad ode neki muzicar iz vremena u kojem sam odrastala i zivjela, meni ce biti kahar, jer znam da nikad vise necu imati priliku da cujem novi album ili da odem na koncert tog nekoga koga rado slusam.

David Bowie se bas lijepo oprostio od svojih fanova, ostavio je novi album i mirne savjesti odlazi na nebo, svemir, drugu stranu ili gdje god vec…

Nek mu je vjecan mir.
I hvala za sve ono sto je ostavio iza sebe, bio je to veliki umjetnik, muzicar i vjerujem i dobar covjek.

A posebno su mi bile drage njegove oci
Svjetlucaju medju zvijezdama.

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

4 komentara

Komentariši