Zivot ti je san bez sna.
Za one koji nemaju dusu i srce nek i ne citaju dalje.
Kuraci mene zivot vec nekih dvadeset i kusur godina, a bogme kuracim i ja njega.
Odpor je kljucna rijec ko i sama bitka!
Mnogi ce se pitati sta me sad snadje…a oni koji me znaju reci ce: „ puce zenu ona njena tamna strana“!
I eto dok ostavljam sad tu rijeci koje se citaju, samo da znate nije jedno nit drugo.
Svako, al svako od nas nosi preveliko breme na svojim ledjima i nekoga kuraci (kuraci je rijec koja mi je naum pala malo cas na balkonu dok sam pusila opet cigaru, a ima znacenje onoga: JEBE u malo blazem i ljupkom obliku)svasta nesto u zivotu,
ali da nastavim, meni naum palo da ja ispisem sta mene kuraci.
Borim se ko lavica svaki dan ovoga zivota vec niz godina, nisam nikom na teretu, niko za mene nije dao ni sekundu centaza bilo sta (osim poklona, a on se ne racuna, a preskromna sam)
Primam udarce od kako sam rodjena, al ne one fizicke, vec udarce od jebenih politicara koji odlucuju sta cu biti, odprilike ono danas sto rekoh, bila 3 put neciji drzavljanin, mater vam jebemu, ja sam Indijanka od kako disem, jebo vas papir usrani i ovaj treci kojem se ne pise dobro.
Udarac dva; psiho udarce od roditelja, de budi insan fin i dobar!
Hej ljudi ja sam insan veci nego masa, sta mi jebete zivce, eto bila sam udata za ….pip….. i rodila sam dijete koje sam odgojila i to dobro, a niko ne zna moju muku kako sam to uspjela u ovom svijetu i svojoj jebenon situaciji.
Ej cuj, razjebu ti zivot i politika i roditelji, navale se svi na tebe u pubertetu i onda kad ti je od 14 do 38 svi pitaju dal si ti na pravom putu?
Ma nisam ev me covjece u masini i jebem se sa svim ovim godinama za OBSTANAK.
To vam je ona emisija gdje lavica ubija udebljanu antilopu zato sto mora da prezivi.
I svi vicu ; JOJ HUDA JADNA ANTILOPA!
JOJ HUDA; JADNI SMO MI STO NAM NIKO NIJE DAO DRUGU OPCIJU OSIM DA BUDEMO KILLERI!
Killeri u smislu, al ne losem.
Nemam pojma sta je pregazilo i sta vas gazi i kuraci u zivotu,al znam sta je mene
. I onda igra slucaja i sudbine me dovela na put da radim svaki dan sa ljudima iiiii to ko kocijas! I to kocijac ugledne firme. Nemaju ljudi pooooooojma, nit zive veze sta tom kocijasu prolazi kroz glavu zadnjih trinaest godina. Dodje mi da osamarim svako lice koje mi udje u bus, jer ja to ne smijem dok vozim ljudska bica kroz prostor i vrijeme u metalnom busu.. Dodje mi da budem predobra/pregruba sa rijecima koje dijelim sa ljudima koji su u prolazu. Dodje mi da ustanem za svakom staricom koja mi ulazi u bus da joj pomognem da bolje udje. I ustanem i pomognem, svakome kome mogu. A dje su svi one dzankoze koje mi jedva pokazu kartu sa jednom nogom i stakama u rukama i cija su ona djeca sto prose po ulicama i svercaju se govoreci meni imam kartu, Ne gledam nikome na lijepe oci vec u OCI. I tako zadnjih trinaest godina. Svako od takvih ima kod mene prolaz bez problema. A ja gledam i kontam i shvatam!!!! Razumlijes li? Umorena sam od posla. Od ljudi. Od ljudi sto drze oruzje u rukama, od ljudi sto misle da su pametni, od pubertetlija sto misle da su pokupili pamet svijeta, od ljudi sa stakama u rukama, od ljudi sto odlaze negje i sto dolaze negdje ko sad u ovaj grad…ummorna sam o dolasku i odlasku, znaci, droga i prljava politika sve meni na oci! Ma mrs djubrad. Umorna sam. Od zivota, bolan, jebem te zivote i mrš. Kad nisi odlucio vedro nebo, lijepu dugu u Aprilu i Sunce na plazi Jadrana. Jebem onda i tebe!
