Zajebana je igra ovaj zivot!

Cao raja, radila sam do maloprije i bas sad evo sama, pa nece san na oci.

Mislila sam samo nabacati neke nove muzike na Mp3, ali kad je laptop vec tu malo cu i sta napisati.

Sva sreca da sutra pocinjem oko 16 pa cu moci odspavati.

Nesto mi se skupilo oko duse, a reci cu i zasto, ali prvo hocu nesto drugo da vam kazem.

Jako mi je drago da se ovako lijepo druzimo na bloggeru i da je ovako fino sve opusteno, bez napetosti ko u hali (kako je jedno vrijeme bilo) i volim da ovdje ima tako fine i cool raje, nove raje na koju nisam do sad obratila paznju, a ruku na srce, nije me jedno vrijeme dugo bilo na bloggeru.

Ko sto rece Kuuler, dosao Facebuk , sva se raja na bloggeru izgubila.

Ja sam nedavno deaktivirala svoj profil, naravno da cu se vratiti, ali nisam vise mogla da gledam sta pojedini ljudi pisu (o tome nekad drugi put), bila mi je nekako puna kapa, tako da sam otisla malo sa Fb.

Dragi ljudi uvijek znaju gdje i kako me naci.

Nego, volim opustenu raju i raju koja zna da se dobro zeza, gdje nema ljutnje za sitnice i kao sto vec rekoh, bas se lijepo osjecam na bloggeru u poslednje vrijeme, nadam se da ce jos ovako i ostati, a sigurno hoce 🙂

Sjedim evo u mrakaci, imam negdje blizu gnijezdo strsljenova i cim vide svjetlo eto ih, misle da mi je stan disko ili sta li, hajd ga znaj sta oni misle, ali me plaho nerviraju, a balkonska vrata otvorena, moje mace pozelile izaci vani.Drze trenutno strazu na balkonu 🙂

Dan je bio tako topao da sam se sto puta pokajala sto obukoh duge hlace na posao, kad se nisam skuhala u njima, al sva sreca radila je klima prilicito dobro.

Ev sad gledam u nebo vani i vidim sprema se kisa, pomalo grmi i sijeva, a volila bih da dobro udari i da me malo osvjezi poslije losih vijesti danas.

Dosla na posao, zajebancija sa radnim kolegicama i kolegama kao i uvijek na pauzama, kad neko rece jesam li cula sta se desilo?

Sta se to moglo desiti?

Kontam opet ce neko nesto provaliti po obicaju kako znaju zajebavat, a samnom je uvijek tako, jer sam sve ove godine stvarno kolegijalna i svi vole samnom da se zezaju, kako i ja sa njima.

Vrag odnio salu, dobar radni kolega dobio rak i odma je operisan, citav mu zeludac izvadili…

Godina tek 40, a poceli skupa tu u firmi raditi, znamo se vrlo dobro, uvijek smo bili dobri.

Nisam ga dugo vidjela, jer radi uvijek nocnu, a ja sam vecinom do nedavno bila na jutarnjoj smjeni…uglavnom, sta ce biti, bolio ga stomak, ode na kontrolu i kako je otisao odma uputa u bolnicu i na stol pod noz.

Kako i sta ce biti dalje sa njim, zive veze nemam, samo znam da me jako sokiralo sve to.

Eto to je ono sto sam ja jucer napisala u onom jednom postu, nisam ni izgovorila kako treba, a novi slucaj se desi…i onda mi opet tako na um padne moj Kostro kad je govorio kako se krug poznanika sve vise i vise suzava i kako smrt kruzi okolo…vjerujte mi, ne mogu vise da brojim koliko sam radnih kolega i kolegica ispratila na onaj svijet za ovih 14 godina odkako sam tu u toj firmi…dobre raje…i sve rak.

Jebo majku, prave se atomske bombe da se narod unistava, leti se u svemir, a ko fol nema lijeka protiv raka!

Ko fol nema…mars lazovi, mars!

Eto, tako je to…to me danas pravo sjebalo, ne znam ni sama kako sam izdrzala na poslu, a nisam ni imala muzike da me malo ponese.

Sjednem poslije u auto i odvrnem Whitesnake do daske i vozila se otvorenih prozora kroz pust grad do kuce da mi malo mozak propuse i sad ovdje sjedim ko budala, razmisljajuci cekam kisu…pitam se sta jos buducnost ima da izvadi iz rukava?

Ili bolje reci, naredni  dani.

 

Ev jedne da mi malo ubije ovu moju jucerasnju, danasnju gorcinu, vecinom joj uvijek uspijeva…a vi raja cim primjetite neke bolove ili te zajebancije put pod noge do doktora bez cekanja.

 

Laku vam noc, pozdrav od Senjore Bandido, 00.33 ev je lije ko iz kabla…